Kad je prije dvije godine novosnovani list 24sata nakon samo godinu dana djelovanja dobio prestižnu nagradu European Newspaper Award za inovativan pristup i koncepciju, to je unijelo određene nedoumice unutar same struke, pa i u široj javnosti. O kakvim je novinama riječ? Jesu li to uopće novine? Koja im je ciljna skupina?
Odgovor je stigao veoma brzo. Redakcija novostvorenoga dnevnog lista pošla je od nekoliko jasnih pitanja i tražila na njih jasne odgovore: Tko je naš čitatelj? Kome se uopće obraćamo? Što čitateljstvo očekuje od jedne (nove) novine?
S takvim pristupom počeo je i pohod na hrvatsko medijsko tržište. Rezultat znamo: u nepune tri godine (prvi broj lansiran je 2. ožujka 2005. godine) 24sata zauzimaju prvo mjesto po prodanoj nakladi dnevnih listova, po čitanosti, po ravnomjernoj nacionalnoj rasprostranjenosti, ali i po pojedinačnim segmentima – u svim dobim skupinama i po spolovima. Ukratko, 24sata postaje fenomen na hrvatskome medijskom tržištu, bez presedana u novoj povijesti ovdašnjeg novinstva.
Na temu što je uvjetovalo takav uspjeh razgovaramo s članovima Uprave Jasnom Zemljić, Helmutom Bračunom i s (nedavno imenovanim) Borisom Trupčevićem, koji je ujedno i glavni urednik lista.
- Pošli smo od činjenice da na tržištu postoji šest relevantnih dnevnih listova ‘opće namjene’. Gotovo su jednako strukturirani, s istim prilozima u iste dane, sličnih koncepcija. Nije postojala nikakva jasna i dramatična segmentacija na tržištu. Već se i prije znalo da takav pristup dugoročno nije održiv i da će novine koje će se drugačije pozicionirati unijeti stanovit nemir na medijsko tržište. No, nemir se pretvorio u ‘tektonski poremećaj’. Imali smo sreću da smo to upravo bili mi. Zašto? Bili smo prve novine koje su se počele obraćati širem tržištu u pokušaju da čitatelji u njima nađu to što ih zanima. Bili smo, sada to možemo reći, na neki način i u svjetskim razmjerima, potpuno svježa koncepcija novina. Pružamo brzu, jasnu, kratku i sažetu informaciju, vijesti razumljive svima iz perspektive običnog čovjeka. Pokazalo se da čitatelji vole takvu formu, a mi smo pošli od činjenice da nove uređivačke koncepcije, novi formati i nov način distribucije osvajaju svijet. Zašto bi Hrvatska u tom pogledu bila iznimka? – retorički na kraju pita Boris Trupčević i dodaje: – To je ona druga dimenzija koja je, uz logično pozicioniranje, dramatizirala cijeli proces. Ta konceptualna prednost pokazala je još nešto, naoko paradoksno: ljudi su spremni takve novine čitati dulje od tradicionalnih.
Strelovitom usponu na medijskom tržištu svakako je pridonijela i jasna koncepcija i pozicioniranje lista od samog početka. Tradicionalne novine, gotovo bez iznimke, skrivaju svoju koncepciju kroz sve naglašeniji tabloidni stil. 24sata nisu podlegle takvom pristupu, ne pretvaraju se da nisu ono što jesu, niti da jesu ono što nisu. Ponudile su tržištu nešto novo i koncepcijski čisto, pa je čitatelj imao priliku odabrati ili – ili. Pokazalo se to kao dobitna kombinacija.
Brzina, kratki tekstovi, sažetost temeljne su odlike lista. Jesu li takvim pristupom narušeni profesionalni standardi? U redakciji smatraju da nisu, što više. Odabir tema, način obrade i vjerodostojnost odlike su na kojima 24sata zasniva svoju uređivačku i poslovnu politiku. Na prvi pogled se može i ne stječe takav utisak, ali pozornost s kojom redakcija prati stil, semantiku, sadržaj, zatim ozbiljnost svakodnevnih (javne) kontrole objavljenih sadržaja i učenje cijelog redakcijskog tima na greškama najbolje pokazuju da je to zaista dugoročna orijentacija. Možda upravo takav pristup daje listu epitet najtočnijeg glasila i s najmanje ‘gova’ na našoj medijskoj sceni, čime se postiže zavidan odnos povjerenja čitateljstva.