Home / Biznis i politika / Moj skromni target za prodaju Končara D&ST je 10.000 kuna

Moj skromni target za prodaju Končara D&ST je 10.000 kuna

Sredinom devedesetih, beskrajno uporno proučavajući Narodne novine, moj je kolega otkrio da je jedna od najvećih hrvatskih kompanija najpoznatijoj zakladi u Hrvata donirala 10 (slovima: deset) kuna. Do suza je nasmijao redakciju, čitateljstvo se grčilo od smijeha, o tome se pričalo u svim kafićima. Od tog dana teme otkrivam tu i tamo čitajući baš sva imena na špicama filmova i sapunica, ne bi čovjek rekao kakvih ekskluziva ima na oglašnim pločama poglavarstava, pa čak i u telefonskim imenicima…

Tako, na zse.hr vidim da je neimenovana brokersko-investicijska kuća zatražila od moje firme, Končara Distributivnih i specijalnih transformatora, odgovore na dva deset dva pitanja vezana uz poslovanje. Tko to ne bi čitao!? O.K., bla, bla, bla, nezanimljivo, očekivano, pa ovi pitaju kao da su pali s kruške, mrljama. Slavni košarkaški coach Aleksandar Gomeljski kaže da za trenera ne postoje sitnice. Onda sigurno ne postoje ni za malog ulagača. I, napokon, probivši se do šesnaestog pitanja: ‘Visok rast troškova amortizacije? Komentar?’, otkrijem zašto sam čitao. Inače sam ljutit ako moji zaposlenici više drže do nekakvog brokera ili fondića nego do mene, svoga gazde. Ali, odgovor uprave koju sam zaposlio bio je toliko dobar da im opraštam što sam ga saznao iz medija: ‘Rast troškova amortizacije uslijedio je uslijed korekcije amortizacijskih stopa zbog kontinuiranog povećanja fizičkog obujma proizvodnje, uvođenja druge smjene u proizvodnji te zbog tehničkih karakteristika i bržeg zastarijevanja novih strojeva i opreme. Amortizacijske stope su u okviru maksimalno porezno dopustivih stopa.’ Ma, odgovor je toliko dobar da svojim zaposlenicima opraštam i stilski i gramatičke pogreške.

Dionicu KODT-P-A kupio sam jer kompanija raste malte 50 posto na godinu. Naravno, nema nikakvog jamstva da će tako biti i ubuduće, ali cijeli svijet čekaju silne investicije u energetici, a Končar D&ST pobjeđuje na natječajima u Francuskoj i Njemačkoj. Uveli su i drugu smjenu, vjera postaje opipljiva smjenu, vjera postaje opipljiva. Ne bi bilo nelošću pretpostaviti da će proizvesti i prodati dvostruko više transformatora, ali u tablicu nisam utipkao rast prihoda od 100 posto, nego samo 50 posto. Pri aktualnoj cijeni od 3.360 kuna P/S je 0,63. Recimo da neto profitna marža ostane pet posto, uvrstim pretpostavljenu dobit i dobijem P/E 12,53. Na cijeni KODT-P-A od 10.000 kuna P/S je i dalje manji od 2, to jest 1,87.

Tog dana gostovao sam u emisiji Marka Juriča Business Club, na Otvorenoj televiziji. I nešto moram podijeliti s vama ili ću puknuti. Naime, nakon emisije kolega Marko i ja idemo na kavu prije rastanka, a on na mobitelu ima poruku da ga želi čuti predsjednik Burze Roberto Motušić. Htio mu se javiti kasnije, ali ja nisam mogao izdržati…

  • Daj mu se javi, stvarno me zanima što je čovjeka natjeralo da te traži u realnom vremenu – zamolio sam kolegu.

Nisam čuo što govori Motušić, ali čuo sam Juriča.

  • Tomislav Birtić… pomoćnik glavnog urednika 24sata, kolumnist Lidera, autor knjige Dnevnik malog ulagača… Ali on i sam kaže da ne savjetuje, nekoliko puta se ogradio… Samo opisuje svoje dogodovštine na burzi… A i vi biste u emisiju? Nema problema… – izgovarao je Jurič Motušiću.

  • Imaš ti neku emisiju s dva gosta? – pitao sam nakon što je prekinuo razgovor.

  • Imam.

  • Ma daj nas pozovi obojicu! – nasmijao sam se. – Nama početnicima uvijek je neopisivo zadovoljstvo zapitkivati velemajstore…

Na kraju druženja nazvala i moja draga. Kaže, voditelj je cool, smiren glas, baš super tip. Pa, kamo ide ovaj svijet!? Moja malena komplimentira kolegi, a meni dopao Motušić. Kojeg bih volio pitati o nekoliko sitnica. Po Gomeljskom.