Ne pazite li na radnike niža plaća

Društveno odgovorno ponašanje u svijetu je dobilo novi poticaj: pojedine su tvrtke vezale bonusu na plaće menadžera uz nefinancijske elemente kao što su zaštita okoliša i sigurnost zaposlenika. Obje navedene stavke ubrajaju se u klasične primjere poticanja DOP-a. Tako je britanski Local Authority Pension Fund Forum, čije su članice vlasnike imovine vrijedne 85 milijardi funta, upravo njih savjetovao da se usprotive politici plaća British Petroleum i Shell jer u nju nisu uključene odredbe o sigurnosti zaposlenika.

Cijena za najvrednije upravo je ta britanska udruga pokrenula i inicijativu da se u bonusu koji se isplaćuju glavnim ljudima u stotinu najvrednijih kompanija izlišnih na Londonskoj burzi uključuje stavke o zaštiti zaposlenika i okoliša. Tako se ta udruga izravno uključila u poticanje društveno odgovornog ponašanja. U tih stotinu kompanija samo ih je sedam imalo nefinancijske elemente vezane uz bonusu koji se isplaćuju glavešinama, a samo jedna, United Utilities, više od jednog takvog čimbenika. Postotak se nije popravio ni na listi od prvih tisuću kompanija izlistanih na Londonskoj burzi – ondje samo 66 tvrtki plaću svojih glavnih ljudi veže uz nefinancijske elemente.

U Hrvatskoj stvari stoje drukčije. Nema udruga koje potiču DOP, nego o tom dijelu poslovanja odlučuju same tvrtke. Jedna je od temeljnih pretpostavki DOP-a da se poslovni rezultati mogu uskladiti s društveno važnim ciljevima. Problem je u tome da tvrtke očekuju brzi povratak svojih ulaganja, što kod DOP-a nije slučaj. Iako se u svijetu u nekim tvrtkama direktorski bonusi vežu uz ostvarenje dobre prakse vezane uz DOP, u Hrvatskoj to još nije slučaj. Glavna je pretpostavka da na tržištu trebaju djelovati razumni su-dionici motivirani ostvariti vlastiti interes.

Takav bi interes bilo bogatstvo, stabilno društvo i zdrav okoliš, pa će prema tome ljudi ulagati, trošiti i razvijati tvrtke na društveno odgovoran način. Na kraju će se tržište dovesti u ravnotežu i stvorit će se društvo s razvijenom privredom, zdravim okolišem i zadovoljnih ljudi. Ipak, to je samo teorija, u stvarnosti je to malo drukčije. Kompanije se na različite načine odlučuju na društveno odgovorno ponašanje. S jedne strane tvrtke se same mogu odlučiti biti društveno odgovorne, ali to često nije slučaj.

U zapadnim su se zemljama mnoge korporacije odlučile na poboljšanje statusa svojih radnika ili okoliša oko svojih tvornica zbog straha od sudskih tužbi. Te tužbe mogu tvrtku stajati mnogo novca, ali je još važnije kako ih percipira javnost. Neke su se tvrtke godinama morale boriti da povrate izgubljeni imidž. Stoga im je i jeftinije prihvatiti dobru praksu DOP-a i tako pomoći radnicima, zajednici, a najviše vlastitoj tvrtki.