Home / Biznis i politika / Tržište medija

Tržište medija

Postupno se realiziraju Orwellove ideje iz Životinjske farme i 1984., knjiga koje su davno upozoravale da svijet postaje kontrolirano društvo.

Proces globalizacije donosi i znatne promjene u društvenim mjerilima vrijednosti i uspostavlja nove odnose i standarda. Evo samo nekoliko faktora koji utječu na promjene tih mjerila: tehnički napredak, konkurentska borba, potrošački mentalitet, gubitak smisla življenja, obrat u seksualnom ponašanju, traženje etike univerzalne solidarnosti, dostojanstvo pojedinca i svih ljudi, borba za ljudska prava, zločini protiv čovječnosti te odgovornost za okoliš, održivi razvoj i budućnost čovječanstva.

Svi ti procesi, koji teku usporedo, djeluju interaktivno i bitno mijenjaju sliku svijeta. To se događa i na području medija, gdje veliki koncerni drže glavnu ukupe svjetske medijanske produkcije. Prisutan je proces komercijalizacije i globalizacije medijskog tržišta, pri čemu se uočava dominacija velikih država i moćnih transnacionalnih kompanija. Štoviše, američki autori knjige Trendovska globalizacija medija i novo novinarstvo, sveučilišni profesori Edward S. Herman i Robert W. Mc Chesney, govoreći o centralizaciji i komercijalizaciji medija, podsjećaju da globalni mediji već dugo čine nužnu komponentu kapitalizma, nazivajući ih ‘misionarima korporativnoga kapitalizma’.

Profesor Reinhold Wagnleitner sa Sveučilišta u Salzburgu ide dalje i kaže da je pojam globalizacije novijeg datuma. U suštini, odgovara karakteru ideološki slobodne estetike ‘visokog sjaja’ moderne Public Relations strategije turbokapitalizma. Pominja analizu strukturnih proturječja koje izaziva, a odražavaju se u škarama između siromašnih masa i bogatog vrha, pokazuje da se fenomen globalizacije na području gospodarstva i kulture javlja kao proces neokolonijalizma odnosno neoimperijalizma. Pojam slobodnog tržišta, perjanica takvog pristupa, još ni izdake ne označava stvarno stanje na tržištima. Isto kao što sve prisutniji pojam deregulacije zapravo označava prikrivenu, stalno rastuću, legaliziranu socijalnu neodgovornost velikih koncerna.

Nesumnjivo, ti procesi na svjetskoj medijskoj pozornici utječu na opću komercijalizaciju medija i time, sa svim sigurno, na procese demokracije – i kao ideju i kao državni sustav. Činjenica je da danas svijetom medija – a time i šire – vlada 30-ak moćnih transnacionalnih kompanija, koje ne kriju temeljni cilj: preuzimanje ekonomske kontrole nad tim sektorom. ‘Moć u Americi danasnjice oličena je u kontroli nad sredstvima komunikacije’, ističe Theodore White.

Ekonomsko oligopole u tom smislu svesrdno pomažu političke strukture velikih zemalja, koje na taj način nadziru informativnu i ideološku orijentaciju unutar nacije, ali sve više i u regijama, odnosno kontinentima. ‘Globalni držatori’ u tome su sva kako kompanije kao Time Warner, Disney, Bertelsmann, Viacom i News Corporation.

Upravo gospodarski tržišni odnosi, prisutni u transnacionalnim kompanijama, nameću bespoštednu konkurentska borba za nacionalne i međunarodne medijske prostore. To, pokazalo se, pogubno utječe na karakter i značenje, a posebno na strukturu medijskih usmjerenja i programa. Prevlada opći trend inzistiranja medija na zabavnim i lakšim sadržajima, što je okosnica potpune komercijalizacije medija. Praksa pokazuje da globalni mediji prelaze granice, sklapaju saveze s lokalnim tvrtkama, uspostavljaju impresivnu političku snagu i rastuće komercijalne sektore. Naime, širom globalnog sustava funkcionira čvrsta sprega: marketing-medijska-transnacionalne kompanije. U to se, prema mišljenju spomenutih autora, sve više uključuje i Međunarodni monetarni fond, koji svojim programima olakšava medijski prodor velikih sila na prostorima nerazvijenih ili nedovoljno razvijenih zemalja. Uloga MMF-a je u tome da potiče primjenu neoliberalnih pravila, utemeljenih na prodor privatnih ulaganja i smanjenju socijalnih davanja.

Što se događa? Standardizacija medija kroz strukturu i sadržaj programa svih vrsta medija bitno utječe na posebnost i održivost autentičnosti nacionalnih kultura, koje sve više podliježu potrošačkom duhu medijsko-industrijskoga konglomerata.

Za naša razmatranja bitna je još jedna pojava: ti procesi utječu na nestanak istraživačkog novinarstva i afirmativne kritičnosti novinara. Prevlada tzv. neutralno novinarstvo; umjesto profesionalnog pristupa novinarstvu, na pozornici je novi žurnalizam s proizvodima koji su roba, s novinarima koji balansiraju između neutralnosti, zataškavanja i istine.

Parole pod kojima su nastajali prvi medijski sloboda izražavanja, sloboda pisanja, postulati istinitosti, točnosti, objektivnosti ili korektnog i fer izvještavanja, dovedeni su, nažalost, u pitanje. Komercijalizacija uzima sve više maha i pred njom padaju novinarski standardi, novinarska etika i novinarski profesionalizam.

Pravo je pitanje: zašto mediji uglavnom ne obavještavaju širu javnost o nemilim pojavama, prisutnim u svjetskim kretanjima kroz procese globalizacije i u svim popratnim pojavama koje sam naveo u uvodnim tezama?

Odgovor, mada pojednostavljen, leži u činjenici da su koncerni infotainmenta, dominantni na svjetskoj medijskoj pozornici upravo glasno.