Kompanije optužuju javno zdravstvo i psihologe da su smjestili Prozacu

Od pojave Prozaca i Fevarina 1987. i 1996. svjetska se industrija lijekova koji utječu na središnji živčani sustav utrošućila, a zatim je rasla prema stopi od 10 posto na godinu. Zabrinute za daljnji rast, farmaceutske tvrtke tvrde da su rezultati studije zastarjeli.

Zabrinjavajuće su vijesti stigle prije desetak dana iz Britanije. Stotine milijuna ljudi koji uzimaju antidepressive zbog depresije, anksioznosti, socijalne fobije, obuzeto-prisilnog poremećaja i drugih smetnji vjesigurno su se obeshrabrili čuvši da prema jednoj analizi njihovi lijekovi nisu djelotvorni.

Skupina stručnjaka s britanskog Sveučilišta Hull analizirala je podatke iz 47 kliničkih ispitivanja, od kojih neka nisu prije bila objavljena, i zaključila da su antidepressivi iz klase SIPPS (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) poput Prozaca, Seroxata i Zolfota neznatno djelotvorniji od placebo, sredstva bez lijekovitih svojstava koje djeluje na principu sugestije. No, je li učinak antidepressiva iz grupe SIPPS isključivo posljedica placebo-efekta? Zašto bi toliki liječnici propisivali antidepressive i toliki ih pacijenti godinama uzimali ako im je učinak skroman i ograničen na pacijente podložne pozitivnoj sugestiji?

Farmaceutske kompanije osprile su vrijednost analize iz Hulla tvrdiši da je u cijelosti zanemarila rezultate novih ispitivanja, pribavljenje nakon 1999. godine. Kompanija Eli Lilly poručila je da je ‘sveobuhvatno znanstveno i medicinsko iskustvo pokazalo da je Prozac učinkovit antidepressiv’, a glasnogovornik Se-roxatova proizvođača GlaxoSmithKlinea istaknuo je da se ta studija odnosi na ‘mali podskup ukupnog broja svih dostupnih podataka’.

I hrvatski su se stručnjaci digli protiv teze o nedjelotvornosti antidepressiva iz klase SIPPS. Oglasili su se priznati stručnjaci poput prof. dr. Mire Jakovljevića, dr. Veljka Đorđevića, dr. Marijana Montanija i dr. Mirele Vlastelica, svi s porukom ohrabrenja pacijentima koji uzimaju te lijekove. Samo prošle godine na antidepressive se u Hrvatskoj potrošilo blizu 50 milijuna kuna.

• Prozac i slični antidepressivi ne samo da su učinkoviti nego u nekim slučajevima pacijentima mogu spasiti život. Psihoterapija je važna, ali teške se psihičke bolesti ne mogu liječiti samo razgovorom, nužna je i terapija psihofarmacima – rekao je prof. Jakovljević, predstojnik psihijatrijske klinike na zagrebačkom KBC-u Rebro, koji se dotaknuo i učinka placeba.

Farmaceutske kompanije općenito se optužuju da skrivaju rezultate onih ispitivanja koja nisu dovela do željenog zaključka o djelotvornosti, ali ta optužba ne stoji. U SAD-u sva se istraživanja šalju u središnjicu Agencije za hranu i lijekove (FDA), međutim, ne bivaju sva objavljena u stručnim publikacijama. Urednici, u pravilu, biraju rezultate koji govore u prilog djelotvornosti lijeka, a drugo je pitanje koji ih motivi navode na takvu uređivačku praksu.

Mnoge kliničke ispitivanja ne vode računa o različitom djelovanju pojedinih antidepressiva kod različitih tipova depresije. Dok su lijekovi klase SIPPS prikladni za tipičnu depresiju, kod atipične su indicirani lijekovi iz skupine inhibitora monoaminooksidaze. Kod melankolične depresije bolje djeluje venlafaksin, za anksioznou depresiju valja dodavati sredstva za smirenje, a za bipolarne poremećaje (maničnu depresiju, nap. a.) stabilizatori raspoloženja itd. Ako istraživači nisu sposobni razlikovati tipove depresije, istina o djelotvornosti lijeka doista se može izgubiti iz vida. – Ne postoji jedna bolest depresija, kao što ne postoji jedan karcinom, a svaki tip depresije valja liječiti s odgovarajućim psihofarmakom – kaže dr. Järvinen. – U istraživanju se na te razlike ne obraća pozornost pa se svaki antidepressiv ispituje na pacijentima neovisno o vrsti depresije od koje boluju.