Home / Tvrtke i tržišta / Lik i djelo

Lik i djelo

D a me puste među pitbullove, ja bih ih dokrajčio – tim je riječima opisao svoju upornost u istjerivanju sudskih sporova Mladen Mitak, suvlasnik tvrtke Hospimedica, koja se prošli tjedan našla u središtu pozornosti medija zbog ovrhe nad Industrogradnjinim stanovima u Aveniji Dubrava u Zagrebu.

Naime, spor s Industrogradnjom vrijedan oko 15 milijuna kuna tek je jedan u nizu onih koje je Mitak, zahvaljujući, kako kaže, svojoj upornosti, pokrenuo protiv tvrtki i institucija tražeći milijunske odštete.

Iako je liječnik po zvanju, te je do početka 90-ih godina radio kao kirurg u Zagrebu, sudeći prema tome koliko dobro poznaje pravosudni sustav i mogućnosti koje pruža hrvatsko zakonodavstvo, prije bi se moglo reći da je završio pravo. Zakonske mogućnosti u svoju korist Mitak je kao vlasnik tvrtke Selecta International probao iskoristiti nekoliko mjeseci prije prvog siječnja 2000. godine i stupanja na snagu tada novog Zakona o žigovima. Tada je Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo podnio zahtjeve za priznanje žigova s nazivima dnevnih novina Glas Istre, Novog lista i Slobodne Dalmacije, koji do tada nisu bili zaštićeni kao intelektualno vlasništvo. Poduzetni Mitak nakon toga je obavijestio Slobodnu Dalmaciju i Novi list da predlaže dogovor o ekonomskim uvjetima korištenja njihovih žigova, dok je protiv Glas Istre pokrenuo sudsku tužbu u kojoj je tražio da se zabrani proizvodnja i stavljanje u promet tih novina, a još ranije je u Zagrebu na adresi Ksaverska ulica 16 registrirao tvrtku pod nazivom Glas Istre.

Iako s izdavanjem navedenih novina nije baš imao previše veze, Mitak smatra da u registiranju njihovih žigova nema ništa kontroverzno te tvrdi da bi u inozemstvu taj poslovni potez bio proglašen fantastičnim i da se uopće ne razlikuje od poteza onih koji su zauzimali internetske domene na poznata imena tvrtki i zatim ih preprodavali.

Razlog zašto je tužio samo Glas Istre, a drugim izdavačima tražio dogovor, vjerojatno leži u podatku da je u to vrijeme s Glasom Istre već vodio nekoliko sporova. Početak poslovnih odnosa Mitaka s regionalnim novinama seže u 1993. godinu. Riječ je o biznisu sa sličicama u povodu Svjetskoga nogometnog prvenstva koje je njegova tvrtka Selecta International distribuirala putem kioska Glas Istre. Iako je u početku posao dobro krenuo, kasnije je izbio sukob na relaciji Mitak – Glas Istre i u konačnici je novinski izdavač tužen u vrijednosti od oko dva milijuna kuna. Dug je u međuvremenu narastao na 5,5 milijuna kuna, a Selecta je ishodila ovrhu nad Glasom Istre i otjeralo novine u stečaj. Direktor Željko Žmak zbog toga je kupio novu tvrtku, doregistrirao je za izdavačku djelatnost i nastavio tiskanje dnevnika.

Brojni sporovi između Mitaka i Glasa Istre okončani su tek 2004. godine, nagodbom u korist Mitaka, koji dobiva četiri milijuna kuna.

Dovoljivost Mladena Mitaka možda najbolje oslikava priča o tome kako je unatoč zabrani inspekcije uspio otvoriti poznati zagrebački klub Kulušić. Nakon što je inspektorat zapećatilo noćni klub zbog prekoračenja radnog vremena, Mitak, koji je tada bio najmoprimac kluba, osnovao je vjersku zajednicu pod nazivom Preuzvišenog srca Mladena Mučenika. Na ulaz u klub postavio je plakate na kojima su umjesto programa bile najavljene njegove kratke propovijedi vikendom, a umjesto cjenika na stolove je stavio ‘milodarnik’.

S obzirom na to da Zakon o vjerskim zajednicama nije propisivao nikakav inspekcijski nadzor te je vjernicima bilo dopušteno da u bilo koje doba dana ili noći obavljaju obrede, Mitak je bez problema mogao biti otvoren 24 sata na dan. Štovatelji Mladena Mučenika i njegovih kratkih propovijedi mogli su tako bez problema u sitne sate ispijati piće, obilno dajući dobrovoljne priloge vjerskoj zajednici, dok su inspekcija i policija bili nemoćni išta poduzeti.

Prisjećajući se danas tog događaja, zagrebački poduzetnik kaže da je legalist i da nije radio ništa protuzakonito, dok je s druge strane policija protupravno prekinula njegov ‘vjerski obred’ u Kulušiću. Mitak je u konačnici ostao bez Kulušića i ugovora s Gradom Zagrebom o najmu, ali sudeći prema onome što je rekao u telefonskom razgovoru, ta priča za njega nije ni izbliža završena. Tvrdi, naime, da je u ugovoru o najmu s Gradom bila unesena klauzula da mu se za svakih 50 tisuća njemačkih maraka uloženih u noćni klub najam produljuje za godinu dana. Odnosno, prema njegovoj računici, klub je trebao koristiti 30-ak godina, što mu nije omogućeno, te je zbog toga podnio tužbu Gradu u kojoj traži povrat uloženog novca, izgubljenu dobit i naravno kamate, odnosno ukupno oko 300 milijuna kuna!

Pokušavao se nagoditi s Gradom tražeći samo 20 posto iznosa, ali taj prijedlog nije prošao. Ipak, kao i u drugim slučajevima, uvjeren je da je u pravu i da će kad-tad riješiti spor.

Jednako tako uvjeren je da građevinska inspekcija nije smjela srušiti njegove objekte na adresi Mirogojska 33. Građevinska inspekcija donijela je prije godinu i pol dana rješenje o rušenju tih nekretnina, a objekti su srušeni unatoč tome što je Mitak isprva pokušavao za priječiti put inspekciji žičanom ogradom i Mercedesom tvrdeći da mu inspekcija treba platiti najam za prolaz do objekta. Objekti su u konačnici srušeni kao bespravni, ali Mitak i danas tvrdi da ta građevina nije bila sagrađena bespravno i da je Ministarstvo graditeljstva nije smjelo srušiti jer je riječ o zaštićenom spomeniku kulture. Zbog svega toga podigao je kaznene prijave protiv građevinskih inspektora.

Ne samo zbog brojnih sporova koje je pokrenuo, već i načina komuniciranja, mnogi koji su s njim bili u poslovnim odnosima opisuju ga kao agresivnu, konfliktnu i beskupuloznu osobu i teško će za njega reći koju dobru riječ. S druge strane, oni koji su s njim u prijateljskim odnosima, iako priznaju da je nagao, kao pozitivno ističu da je hiperaktivni, radoholičar i da se odlično brine za šesteru djece (četvero vlastitih i dvoje druge supruge).

O konkretnim poslovima Mitakovih tvrtki, kao i o detaljima iz njegove biografije, u javnosti se ne zna mnogo jer se njegovo ime u novinskim stupcima pojavljivalo najčešće u sklopu nekih afera. Rođen je u Zagrebu 1959. godine, završio medicinu, a kako sam navodi, bio je jedan od najboljih studenata, a kasnije i kirurga u bivšoj Jugoslaviji. Potkraj 80-ih godina otišao je na dospecijalizaciju u SAD, točnije u Los Angeles i San Francisco, ali nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu, ispričao je, odlučio se prestati baviti medicinom jer se u to vrijeme od te profesije teško moglo živjeti. Osnovao je tvrtku te se uglavnom bavio uvozom i veleprodajom neprehrambenih artikala za poznate kupce, primjerice božićnog i uskrsnog programa, ‘luftića’, instalacijskih materijala i brojnih drugih artikala, a i danas se njegova tvrtka sporadično bavi tom djelatnošću.

Osim toga, u svom vlasništvu ima dosta nekretnina i zemljišta, a neke od njih, ne želeći točno precizirati koje, iznajmljuje.

Zbog nekih od tih zemljišta također vodi sudske sporove, a osim poznatog spora s Hrvatskim fondom za privatizaciju u vezi 300 tisuća kvadrata zemlje, na sudu je i s Lukom Rajićem. Mitak tvrdi da je zemljište ispod Rajićeva vile Okrugljak njegovo te da mu je bivši kralj mlijeka uzurpirao oko 40 tisuća kvadrata zemljišta.

Koliko točno u ovom trenutku vodi sporove Mitak nije želio odgovoriti, a na upit koliko bi novca dobio kada bi svi bili riješeni u njegovu korist, rekao je da bi s ‘Beckhamom mogao igrati na male’. No, odmah je još jednom ponovio da samo pokušava izboriti ono što je njegovo i da pri tome ne izlazi iz zakonskih okvira. Rekao je da će nastaviti svoju borbu, a zbog katastrofalnog stanja u hrvatskom pravosuđu najavljuje čak da će ‘internacionalizirati sukob’, odnosno da će o svom slučaju obavijestiti sve od State Departmenta do Oli Rehna. Ako je suditi prema njegovim dosadašnjim potezima, takva najava uopće ne treba čuditi.