Birajući ručni sat, bilo da je riječ o modelu iz ranga najskupljih poput Patek Philippea ili o Rolexu, Omegi, Breitlingu, Seiku, Movadu, Timexu ili Swatchu, neizbježno šaljemo diskretne signale o svojoj osobnosti.
Moguće je da sat mogao imati i modnu, a ne samo funkcionalnu ulogu. Narodna predaja kaže da će vas Talijan pri susretu najprije odmjeriti tako da vam pogleda cipele pa sat. Čak i kad se ne pripremamo za susret s Talijanima, izborom sata šaljemo supštine signale o svojoj osobnosti (dobra, i o platežnoj moći). Cinik bi mogao primijetiti da je želja za izazivanjem divljenja i zavisti najvažniji razlog zbog kojeg ljudi, naravno, koji si to mogu priuštiti, kupuju skupe satove. U tome ima istine, iako vrhunski urari prosvjeđuju, tvrdeći da su njihovi proizvodi posve osobne tvorevine.
Najbolji švicarski satovi vrijedni su divljenja, osobito ako su veliki i napravljeni od dragocjenih metala. Najlakše je to predočiti na primjeru Rolexa, jer on je toliko prepoznatljiv i povezan s uspjehom. Mnogi su poduzetnici i menadžeri svoj ulazak u elitu objavili javnosti noseći model tog proizvođača. Veliki zlatni sat vrlo je upečatljiv, no kako će okolina doživjeti njegova vlasnika, ovisi o načinu na koji ga nosi. Nije poželjno razmetati se i hvaliti u stilu Aleca Baldwina u filmu Glengarry Glen Ross da vaš zlatni Rolex stoji više od nečijeg automobila.