Tko god ima nešto ‘keša’, htio bi profitirati u ovoj bolesnoj situaciji. Svi mi pokušavamo pogoditi koliko su nisko nervoznjaci spremni ići, koja je to brojka, cijena bescjenja po kojoj su ljudi spremni prodati. Dao sam nalog za kupnju deset dionica Hidroelektre po 1.272 kune. Onda je onaj tip iz AZ obveznog mirovinskog fonda izjavio da je Crobex precijenjen između 30 i 50 posto. Netko je raspalo po ‘bidu’, prodao 30 komada HDEL-a, zakvačivši pritom i jednu moju od deset željenih. Nazvao sam svoju brokersku kuću i žurno povukao nalog.
‘Margin call’ više mi nije za vratom. Na redovitom računu imam dovoljno dionica da zatrpam rupu na manjem ‘marginu’ (imao sam ih dva), čak i da Hidra padne na 700 kuna, a Kandit na 500. Mislio sam da ću ulagati neopterećen dnevnim zbivanjima. Proda se nešto primjeraka knjige, kupim koliko mogu. Jednostavno, dostignu li moje hrvatske dionice ‘target’ prije pogodnog trenutka za kupnju u Srbiji, prodat ću i uložiti novac u ‘komšiluku’. Ne bude li tako, namjeravam podići nenamjenski kredit na pet godina, tako da me mjesečna rata ne opterećuje. Do novog ulaganja u Srbiji, mislio sam, mirno ću u Hrvatskoj kupovati što smatram podcijenjenim, ‘target’ ću čekati ne obazirući se na oscilacije cijena. O. K., neka malo i padne, pa što? Kako god okreneš, ako sam dobro uložio, ni recesija ni kamate u banci ni inflacija nemaju baš puno veze s tim, ne vidim bolje mjesto za svoj novac od tržišta kapitala. Ali, ta izjava o 30 do 50 posto natjerala me na povlačenje dok ne vidim kako će utjecati na tržište, poglavito na male ulagače.
Ma, priznajem, tko god ima nešto ‘keša’, htio bi profitirati u ovoj bolesnoj situaciji. Svi mi pokušavamo pogoditi koliko su nisko nervoznjaci spremni ići, koja je to brojka, cijena bescjenja po kojoj su ljudi spremni prodati. Svjestan sam da je ludilo u pojedinaca rijetkost, ali u masama uobičajeno. Da će se, nastave li se autoriteti razbacivati izjavama tipa ’30 do 50 posto’, IPK Kandit možda stvarno moći kupiti po 500 kuna. Prije sam pisao zašto 1.300 kuna smatram povoljnom cijenom, nakon povećanja konditorskih kapaciteta na 70 posto Kraševih mislim da je 2.100 kuna po dionici IPKK praktično dar. No zašto platiti više ako možeš dobiti gotovo badava? Postavio sam se na 850 kuna. ‘Nadbidal’ su me. Teško je pobijediti frajere kojima je nos stalno zalijepljen za ekran. Ne kažem da je riječ o ‘frontingu’, da brokeri najprije kupuju za sebe, a klijentima što ostane. Može biti da kupuju za portfeljaše, dakle za klijente kojima brokerske kuće vode portfelje. Pojačao sam ponudu na 852 kune i nešto lipa, opet su me ‘nadbidal’. I to je u redu: mi mali ulagači osuđeni smo na plaćanje malo više od onih koji su bliže ekranu, a da bismo bili sigurniji da ćemo prodati, na ‘ask’ se postavljam nešto jeftinije. Neka bude, to je dio igre. Međutim, nakon izjave ’30 do 50 posto’ žao mi je što Hrvatska nije diktatura ni demokracija, nego tranzicija. U redu, u redu, glupost je ili skupa ili boli, ili je i skupa i boli. Ali, nije u redu prestravljivati ionako ne prepametnu masu.
