Životopis mora biti jasno prezentirana ‘reklamna brošura’, dovoljno dobro napisana da zainteresira potencijalnog poslodavca, a nit vodilja u pisanju molbe odgovor je na pitanje zašto ste upravo vi najbolja osoba za traženi posao.
Kako dobiti prvi ili bolji posao? Čini se da je to najčešće pitanje svakoga tko ulazi na tržište rada ili želi promijeniti radnu okolinu. A oko ‘tehnike’ i taktike realizacije posla snova stvorena je cijela znanost. Put prema željenu radnome mjestu vodi preko dviju ‘zaprepreka’ – prvo, životopisa, a drugo, intervju, odnosno razgovora za posao. E sad, kako napisati životopis i kako se ponašati na razgovor za posao? Universalnog lijeka, kao i uvijek u životu, nema, ali postoji niz korisnih savjeta i načina kojima se tegobni, ozloglašeni i omraženi životopis i intervju mogu uspješno proći.
Prvi je korak, dakle, životopis, svojevrsna osobna iskaznica u poslovnom svijetu. Jasno je da prije svega mora sadržavati najosnovnije podatke kao što su ime i prezime, kontakte, pregled obrazovanja i kvalifikacija, poznavanje stranih jezika i računala te moguće preporuke. Ne smije biti predugačak (nikome se ne čitati disertacije o nečijem životu), svakako mora biti istinit, napisan pismeno i jasno (iako postoje iznimke – pogledati okvir: Nekonvencionalan pristup životopisu).
Kao što objašnjavaju na portalu MojPosao, a što svakako treba imati u vidu pri pisanju životopisa, on ne bi smio služiti za kreativno izivljavanje, već mora biti jasno prezentirana ‘reklamna brošura’, dovoljno dobro napisana da zainteresira potencijalnog poslodavca, ali ne pretjerana da ga ne bi odbila. Nadalje, iako čarobne formule nema, na nekoliko stvari svakako treba obratiti pozornost. Suhoparnost i pretjerana stručnost odbijaju i sugeriraju osobu ograničenih komunikacijskih vještina. Iznošenje neistina i skrivanje neugodnih podataka nije nikako preporučljivo jer može našteti tijekom razgovora za posao, s obzirom na to da se većina navedenih stvari može lako provjeriti, što će najčešće i biti slučaj. Klasični sastavak je passé, danas se traži tablično podijeljeni životopis s kratko ispunjenim cjelinama. Savršen primjer takvog je formular Standardnoga europskog CV-a Europass.
Molba, koja redovito ide uz životopis, prilika je da se izrazite nešto slobodnije i osobnije. Ni tu, dakako, ne treba previše pjesničke slobode, ali nije ni cilj biti sasvim služben. Pri pisanju molbe nit vodilja je odgovor na pitanje zašto ste baš vi osoba najbolja za traženi posao. Pažnja koju poslodavac obraća na molbu varira, ali svatko će je barem pročitati. Ako su uspješno ispunjeni preduvjeti iz prvoga koraka, uslijedit će druga razina, ono što je zapravo i cilj pri pisanju molbe i životopisa – intervju. Mnogi ovdje posrnu, ponajprije zbog direktnosti kontakta i činjenice da rezultat podosta ovisi o osobnim preferencijama poslodavca kao i nastupu kandidata. Prije razgovora nužno je informirati se o tvrtki u kojoj želite raditi. Što radi, kako radi, upoznati opću situaciju na matičnom tržištu, konkurenciju i tome slično. Radio je Kraljević, psihologinja, navodi da je pametno pokušati anticipirati pitanja, a za ispomoć nudi nekoliko najčešćih primjera: recite mi nešto o sebi, što vas je motiviralo za javljanje, što znate o poslu koji mislite obavljati… S druge strane, nastavlja, dobro je i sebe preispitati: znate li što vas očekuje, možete li zaista udovoljiti zahtjevima posla, je li to okolina u kojoj želimo raditi, te na sva ta pitanja treba pokušati pripremiti odgovore.
Odljevanje je uvijek faktor, tako da se treba odlučiti za decentne kombinacije bez hrabrih modnih ispada. Tamnije su boje obično znak veće ozbiljnosti, šarenilo često ima suprotan efekt. Svi stručnjaci naglašavaju – svakako se pripremiti za pitanje o sebi. To je uistinu najčešće pitanje i krajnje nezahvalno, a način na koji ćete se s njim nositi uvelike određuje daljnji tijek intervjuja i zainteresiranost poslodavca. Tu dakle, na ispit stižu komunikacijske vještine pojedine osobe, jedan od presudnih faktora općenito u životu, ne samo u poslu. Stručno mišljenje psihologa nalaže da se odgovara punim rečenicama, voditelja intervjuja gleda se u oči (ne buljite jer to može djelovati agresivno, pogotovu ako imate pogled kao Jaap Stam) i zauzme stav tijela prema ispitivaču (ne sjediti sa strane, primjerice) jer to ostavlja dojam nezainteresiranosti ili umora. Ručka valja držati opušteno i otvoreno, nipošto u obrambenom stavu, a blaga nagnutost prema naprijed sugerira aktivno slušanje i zainteresiranost. Ne mlatariti previše! Treba biti koncentriran cijelo vrijeme i pažljivo slušati ispitivača te naglasiti svoje pozitivne aspekte kao i kvalitete organizacije ako se za to ukaže prilika. Korištenje primjera dodaje argumentiranosti i iskrenosti, što je uvijek plus. Ako nešto niste razumjeli, najbolje je pitati, a ne pretpostavljati. Neverbalna komunikacija mora biti usklađena s verbalnom, točnije izrazi lica i ton govora moraju odgovarati cjelokupnom dojmu koji želite ostaviti. Nervoza je neizbježna i očekivana, a kao što kaže Kraljević može zapravo biti i konstruktivna u smislu da sugerira motiviranost. S portala MojPosao poručuju da treba svakako pokazati samopouzdanje i sigurnost. Stisak ruke je uvijek zahvalna tema – ne prejako, ne preslabo.
