Za dobro je funkcioniranje suradnika nedvojbeno važan i ispravno postavljeni sustav nagrada i priznanja. Iako on, prema Marčinkovu mišljenju, ne mora biti presudan. Suradnicima je bitno ukupno zadovoljstvo, što znači zbroj plaće, mogućnosti za usavršavanje i napredovanje, dobri međuljudski odnosi, odnosno koliko je pojedinac srećan na svom radnom mjestu. Može plaća biti i veoma dobra, a da iz nekog razloga izostane zadovoljstvo poslom. Dugoročno gledajući, ako taj pojedinac nije sveukupno zadovoljan, sigurno neće dugo ostati u kompaniji – kaže Marčinko.
Sustav nagrada i priznanja je bitan činitelj i utjecaj na postavljanje ciljeva. Ne treba ga zanemariti, ali ni pridavati mu previšeno značenje. Ljudima na toj razini u pravilu je od novca mnogo važnije uvažavanje, priznanje i pažnja, odnosno nekičenje tuđim perjem, nego prezentacija tog suradnika s njegovim dostignucima. Motivacija se postiže jednako kvalitetno, ali ne i kvalitetnije na osnovi kvalitetnih međuljudskih odnosa i kulture ponašanja, a ne samo novcem – kaže Skansi.
Modeli nagrada i priznanja razvijaju se za svaku organizacijsku cjelinu posebno, a vrlo je bitno da na početku godine postoji sustav operativnog definiranja ciljeva, način na koji se oni mjere te da postoji komunikacija i suglasnost o mjeri u kojoj su ti ciljevi ostvareni, na koji način i s čijim zaslugama. Ako je to jasno definirano, nisu sporne financijske nagrade koje odatle proizlaze.
Točan omjer između materijalne i nematerijalne kompenzacije ovisi o specifičnosti zadatka i motivaciji. Tipičan je primjer da menadžer suradniku u timu na nekom zadatku kao motivaciju ponudi malo veću plaću ili financiranje (ili participaciju) njegova osobnog stručnog usavršavanja. Neki preferiraju veću plaću, a nekiima je važnije stručno usavršavanje – kaže Nikolić.
I ostali naši sugovornici tvrde da nakon dobro i jasno postavljenih poslovnih ciljeva i nakon što su prepoznati kreativni potencijali suradnika, a daje im se novi izazovni zadatak, ne bi trebalo biti većih dilema. Za dvojbu mogu li previsoko postavljeni ciljevi rezultirati lošim učincima, pa je možda bolje ići nešto ispod stvarnih mogućnosti pojedinog suradnika, iskusni menadžeri kažu da ih podsjeća na staru pitalicu o tome što je bilo prije – kokoš ili jaje. Kao što menadžer mora što bolje procijeniti suradnike, tako i svaki novi zadatak mora sadržavati i dio nerealnih očekivanja. Takvog je uvjerenja i predsjednik Uprave Raiffeisen Consultinga Dražen Nikolić.