Konsolidacija IT sektora u regiji

ComTrade Group iz Beograda Veselina Jevrosimovića prošlog je tjedna objavio obvezujući ponudu za preuzimanje slovenskog Hermes SoftLaba, čime bi se stvorila grupa prisutna u 14 država s 1.600 zaposlenih i ukupnim prihodom od 300 milijuna eura.

Iako sadašnji zaručnici ComTrade Group i Hermes SoftLab u glas tvrde da su se za budući brak pripremali godinu dana, tj. da su prvi toliko tražili priliku za kupnju, a drugi kupca, poznavatelji prilika na regionalnom IT tržištu tvrde da nije riječ o ljubavi na prvi pogled, nego da je posrijedi brak iz računa.

Naime, priča se da je pred Hermes SoftLabom treći dogovoreni brak, odnosno konsolidacija. Investicijske i državne fondove, dosadašnje ‘crnogorske kumove’ tog braka, iz njega tjeraju njihovi ulagači. A drugi je brak ta tvrtka za proizvodnju softvera sklopila kad je zapala u nepričakivanje nakon što joj je poslovni partner Hewlett-Packard vratio zaručnički prsten zbog mladenke iz Indije, mnogo obdarenije nižim cijenama outsourcinga.

Tako bi sumnjičavi kibic izbivanja na IT tržištu mogli prokomentirati najavljenje preuzimanje Hermes SoftLaba, najveće softverske kuće u Sloveniji, od strane ComTrade Groupa, kompanije u 100-postotnom vlasništvu Veselina Jevrosimovića (41), nekadašnjega atletskog reprezentativca Jugoslavije u skoku s motkom. I sve bi ostalo na glasinama, ali upućeni potkrepljuju tvrdnje o upletenim babama provodadžikama podacima da brojni prebjezi iz SoftLaba, i to iz njegovih menadžerskih ešalona, već godinu dana pričaju da ne žele raditi pod komandom ‘Lepog Vese’.

Prema tom spajanju pomalo je skeptičan i Ante Mandić, vlasnik IN2, najveće neovisne softverske kuće kod nas, ujedno i najiskusniji pripojitelj u hrvatskom IT sektoru.

• Spajanjem ta dva velikana iz regije zaista nastaje za ovdašnje pojmove dosta velika tvrtka. Teško je pogoditi kakva će biti budućnost te tvrtke i njena strategija te hoće li i koliko biti sinergije u tom regionalnom smislu. ComTrade je izrastao iz klasičnoga distributerskog poduzeća u kojemu je 95% prihoda ostvareno u distribuciji, želio ući u područje usluga i stvoriti tvrtku za cijelu lepezu informatičkih usluga – objasnio je Mandić, čiji IN2, nakon akvizicije varaždinske Igee u lipnju te zagrebačkog InfoOpusa u studenom, ima sedam tvrtki kćeri.

Ono što Mandića čini posebno opreznim je raznorednost kupca i kupljenoga: – Ne vjerujem da ti distributeri znaju upravljati softverskom tvrtkom bolje od sadašnje uprave, ne znam kakva im je strategija – oprezno kaže Mandić, potkrepljujući to primjerima iz svijeta: – U svijetu softverske tvrtke kupuju softverske. Tako je Oracle kupio više od 100 tvrtki, ali su sve bile softverske. Takav deal u svijetu nije uobičajen i nema baš mnogo slučajeva iz kojih bih mogao zaključiti kako će to funkcionirati – suzdržan je Mandić.

Upozorava kako je moguće da dosadašnja, pretežito distributerska tvrtka, svoju distributersku filozofiju primijeni na softversku tvrtku, točnije da brz obrtaj kapitala, mjerljiv u mjesecima, na-

• institucionalni investitori: 46%

• utemeljitelji i drugi važni pojedinci: 40%

• trezorske dionice: 1%

Osim toga, Hidrogradnja je prvi put poslije dugo vremena poslovnu 2007. godinu završila s pozitivnim rezultatima poslovanja. Dobit je doduše skromna, tek 81 tisuća KM, ali je i to bolje nego poslovati s gubicima. Ukupni prihod Hidrogradnje prošle godine iznosio je 45 milijuna KM, a samo godinu prije jedva se približio iznosu od 16 milijuna KM.

Upućeniji smatraju da je glavni problem za loše poslovanje Hidrogradnje činjenica da je ta tvrtka jedna od rijetkih koja je uspjela naplatiti svoja prijeratna potraživanja iz Iraka. Hidrogradnja je do svibnja 1990. radila u konzorciju s Enkom i Bechtelom na gradnji brane Bekhme u Iraku. Kad je počela prva Pustinjska oluja, radovi na Bekhmi obustavljeni su, a Hidrogradnja, Enka i Bechtel su se povukli iz Iraka.

Sarajevska tvrtka je tom prilikom, prema vlastitom proračunu, izgubila 436,5 milijuna dolara. Tu je svotu Hidrogradnja navela u svom zahtjevu za kompenzaciju ratne štete, koji je u ožujku 1994. dostavljen UN-ovoj Komisiji za kompenzacije (UNCCGC – United Nations Compensation Commission Governing Council).

Međutim, UNCCGC je 1998. Hidrogradnji na ime kompenzacija iz fonda koji se novcem punio iz programa Nafta za hranu odobrio za isplatu samo 89,9 milijuna dolara. Ta sredstva, kao što je tada planirano, neće se isplatiti odjednom, nego sukcesivno, u nekoliko tranši, ovisno o pristizanju novca u fond.

Hidrogradnja je dosad naplatila nekoliko tranši, no samo Mehmed Drino zna koliko. Pojedini dobro upućeni izvori smatraju da su iz tog fonda dosad naplaćena gotovo sva potraživanja i smatra se da se menadžment kompanije isključivo bavio tim problemom, a ne tekućim poslovanjem tvrtke.

No, izgleda da preostali dio menadžmenta tvrtke ipak želi nastaviti poslovanje, a ne samo baviti se naplatom ‘stare slave’. Tako je nedavno objavljeno da je Hidrogradnja jedina strana tvrtka koja je ostvarila poslovni rekord – 40 godina uspješnog poslovanja na području Libije u kontinuitetu.

Izvršna direktorica Silvana Marić izjavila je da trenutačno u Libiji Hidrogradnja izvodi tri velika projekta: projekt vanjske katodne zaštite u vrijednosti od 14 milijuna KM, vodoopskrbe naseljenih mjesta u oblasti Sirk, u vrijednosti oko 50 milijuna KM, te projekt vodoopskrbi gradnje jednoga velikog rezervoara površine nogometnog stadiona, u vrijednosti oko 24 milijuna KM.

• Dobili smo još nekoliko ponuda koje razmatraju investitori i državne institucije u Libiji. Vrijednost tih projekata iznosi oko 150 milijuna eura. Odgovori investitora očekuju se narednih mjeseci – kazala je Marić, istaknuvši za novinsku agenciju Fena veoma uspješnu saradnju s libijskim investitorima i vlastima.

U vezi s tim Silvana Marić je najavila i skoro formiranje mješovite tvrtke u Libiji s dugogodišnjim partnerima u toj zemlji koji će imati 35 posto vlasništva, dok će 65 posto vlasništva u tvrtki imati Hidrogradnja. Hidrogradnja je, osim u Libiji, prisutna na tržištu Hrvatske, gdje sudjeluje u projektima gradnje autocesta, dok se u Njemačkoj bavi poslovima visokogradnje. Očigledno, s dolaskom novog menadžmenta Hidrogradnja se budi iz zimskog sna.