Stiže rok za prijavu poreza na dobit

Trgovačka društva te druge pravne osobe i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit obvezni su Poreznoj upravi do kraja travnja podnijeti godišnju prijavu poreza na dobit za prethodnu kalendarsku godinu. Većina je velikih kompanija već izradila financijske izvještaje i utvrdila rezultat poslovanja za prethodnu, 2007. godinu, ne čekajući 30. travnja kao krajnji rok određen poreznim propisima. Trgovačka društva čiji se izvještaji o poslovanju konsolidiraju na razini grupe, a posebno oni kojima su neke članice sa sjedištem u inozemstvu, imaju interes da mnogo ranije od rokova koje je odredila porezna administracija bilanciraju rezultate svog poslovanja. Ipak, većina obveznika poreza na dobit ne žuri s predajom porezne prijave, posebno ako im je prošlogodišnji rezultat bolji od ostvarenoga godinu dana ranije. Naime, nakon predaje godišnje prijave poreza na dobit, počevši od sljedećeg mjeseca, mijenja im se visina mjesečnih predujmova. Ako se visina mjesečnog predujmova znatno povećava, poreznom obvezniku je u interesu što kasnije predati poreznu prijavu i iskoristiti krajnji zakonom određen rok.

Razdoblje do 30. travnja tekuće godine valja iskoristiti i za preispitivanje jesu li iskorištene sve zakonom propisane mogućnosti umanjenja porezne osnovice, a time i porezne obveze za prethodno porezno razdoblje.

Privremeno umanjenje porezne osnovice u nekom poreznom razdoblju je zapravo premještanje porezne obveze na budućnost, ali je takva poslovna odluka uvijek ekonomski opravdana.

U praksi se najviše koristi mogućnost odgađanja porezne obveze primjenom povećanih stopa amortizacije. Zakon o porezu na dobit u čl. 12. uređuje dozvoljene stope amortizacije za dugotrajnu imovinu koja se koristi u poslovanju, ali omogućava da porezni obveznik svojom odlukom poveća propisane stope, ali najviše do dvostrukih iznosa. Tako se primjerice za osobne automobile može primijeniti stopa otpisa od čak 40 posto, za građevinske objekte 10 posto, za opremu i vozila koja nisu osobni automobili 50 posto, a za računalnu opremu čak do 100 posto. Dakako, ekonomski vijek trajanja dugotrajne imovine je mnogo dulji, pa ako se porezni obveznik odluči za korištenje viših amortizacijskih stopa, ranije će otpisati imovinu, pa nakon isteka razdoblja otpisa, u godinama koje slijede, više neće imati rashoda amortizacije za tu imovinu. Ako mu je cilj da u ovom poreznom razdoblju plati manji porez, zakonodavac mu daje mogućnost da korištenjem ubrzane amortizacije privremeno smanji novčanu obvezu za porez na dobit.

Naravno, zakonodavac postavlja i važan uvjet: ako su uvećane stope amortizacije korištene pri utvrđivanju osnovice za porez na dobit, moraju biti korištene i pri utvrđivanju računovodstvenog rezultata poslovanja. Dozvoljavajući primjenu ubrzane amortizacije, država se privremeno određenog dijela poreza iz dobiti, ali je takav zahtjev postavila i u odnosu na utvrđivanje dobiti kojom raspolažu članovi trgovačkog društva.

Drugi privlačan način umanjivanja porezne osnovice je vrijednosno usklađivanje, a možda i otpis potraživanja od kupaca. Potraživanja za isporučenu robu i usluge evidentirana su kao prihod od poslovanja i uvećavaju poreznu osnovicu, neovisno o tome što nisu naplaćena u poreznom razdoblju u kojem je obavljena isporuka dobara ili usluga. Važeći propis omogućava da porezni obveznik umanji osnovicu poreza na dobit za nenaplaćena potraživanja od kupaca ako je od dospjeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 120 dana. Promatrano kalendariski, za potraživanja od kupaca koja su dospjela za plaćanje prije 2. rujna 2007. godine, a nisu naplaćena do kraja 2007., niti su naplaćena u 2008. do petnaestog dana prije predaje prijave poreza na dobit, dozvoljeno je umanjiti poreznu osnovicu. Obveznik može zakonito umanjiti osnovicu poreza na dobit i za potraživanja od kupaca koja ne ispunjavaju traženi uvjet starosti dospjeća, ali uz uvjet da su utužena. Pravnim radnjama izjednačenim sa sudskom tužbom smatra se i prijava potraživanja u stečaju te pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojnih ili ovršnih isprava. Dakako, treba voditi računa o rokovima zastare potraživanja od kupaca dobara i usluga. Zastarni rok za potraživanja u prometu dobara i usluga je tri godine.

Potraživanja koja su zastarjela, a iznose do 5.000 kn po pojedinom dužniku koji nije fizička osoba, mogu se otpisati kao porezno priznati rashod. Uvjet je da pojedini račun ili druga isprava koja ima značenje računa ne prelazi 5.000 kn, a ako se otpisuju potraživanja na temelju više pojedinačnih računa, poreznu osnovicu može umanjiti svota do najviše 5.000 kn po jednom dužniku.

Ako porezni obveznik naknadno naplati potraživanje za koje je u određenoj godini proveo vrijednosno usklađenje ili ga otpisao i tako umanjio poreznu osnovicu, naknadno će podmiriti obvezu poreza na dobit prema toj osnovi. Ipak, on je u prednosti jer je iskoristio mogućnost premeštanja porezne obveze na razdoblje u kojem će naplatiti svoje potraživanje od kupca. Ako potraživanje nikada ne naplati, a može dokazati da je iskoristio sve zakonom propisane mogućnosti prisilne naplate, od sudskih tužbi do prijave potraživanja u stečaju, nema obvezu uvećati osnovicu poreza na dobit. No, propusti li podnijeti sudsku tužbu prije zastare ili propusti prijaviti svoje potraživanje u stečaju, morat će za te iznose uvećati osnovicu poreza na dobit.