Home / Mediji i publikacije / Life coach

Life coach

Asertivna komunikacija počinje opisom ponašanja na koje imamo primjedbu, a da pritom ne kritiziramo osobu koja nas je povrijedila. To je, za razliku od pasivnog ili agresivnog ponašanja, dobra osnova za prevladavanje sukoba i buduću suradnju.

Zanima me zašto se preporučuje biti asertivan i govoriti osobi koja vas ponižava ili vrijeda kako se osjećate. To uopće nema smisla. Jer, ako vas netko namjerno želi ponižiti, samo će ‘gušati’ kad shvati da vas je nešto što vam je rekao ili učinio – pogodilo. To mu je, naime, bila i namjera! Treba li onda još krvniku olakšati cijeli posao tako što će mu žrtva pokazati da je doista žrtva?! Moram priznati, to ne razumijem.

Komunikacijom ljudi razmjenjuju izjave da bi svoje misli i ideje prenijeli drugoj osobi ili drugim osobama. Jednako tako, željeli to ili ne, prenose i osjećaje. Komunicira se ne samo govorom ili verbalno nego i onime što se ubrajaju u neverbalne načine komunikacije, pokretima i držanjem tijela (mimika lica, geste, stav). No komuniciramo i bojom i visinom glasa, ali i njegovim intenzitetom. Svojim cijelim bicem tako prenosimo drugima ono što smatramo važnim da netko od nas dozna. Katkad odajemo i više nego što bismo htjeli, bili toga svjesni ili ne. Osobi koja nas svojim riječima ili ponašanjem pokušava ponižiti, čak i kad riječima ne pokazuju da njegovo ponašanje ima učinka, svojim neverbalnim znakovima itekako dajemo do znanja da je njezin pristup urodio plodom.

Asertivnost je način ponašanja u odnosima među ljudima kojim jasno izražavamo svoje gledište štiteći svoja prava. Preporuka da se ponašamo asertivno (bi-lo u otvorenom ili u prikrivenom sukobu, kao i u svakodnevnoj komunikaciji) korisna je za onoga tko šalje poruku iako mu ne jamči da će tako i ostvariti svoja prava. Ako nema jamstva da će biti kako želimo, koje prednosti imamo kad nastupamo asertivno? Prije svega, osjećamo se dobro i osiguravamo si razinu samo-poštovanja potrebnu za zdrav odnos prema sebi, no, jednako važno, postavljamo granice u odnosu na druge ljude kako bi i oni saznali kakvo ponašanje nećemo tolerirati.

Velika je razlika u alternativnim načinima na koje možemo komunicirati. Postupamo li pasivno – činimo to na svoju štetu. Ne braneći svoje granice, dopuštamo drugoj strani da utječe na naš status ili osjeća je vrijedajući nas upravo time. Kad smo agresivni – ne poštujemo tude granice i tada mi vrijedamo druge u pokušaju nametanja svoga gledišta ili interesa. Za razliku od agresivnosti i pasivnosti, cilj asertivnosti jest učinkovito upravljanje odnosima, pri čemu se objema stranama osigurava da se osjećaju dobro.

Komunikacija je određena odnosom, no i obrnuto – odnos među ljudima određen je stilom na koji različiti ljudi komuniciraju. Komunikacijom se daju i primaju informacije koje utječu na ponašanje i razumijevanje sebe i drugih, no i kvaliteta odnosa često ovisi o vještini komunikiranja. U radnom se okruženju pojavljuju u različitim ulogama i na različitim položajima moći, a za uspješnu komunikaciju u poslovnom smislu te su kategorije itekako važne. Različito komuniciramo s kolegama s kojima smo na istoj razini, a različito s onima koji su iznad ili ispod naše razine u hijerarhijskom smislu. Različito je, isto tako, način na koji ćemo komunicirati ako smo primatelj usluge ili ako je nudimo na tržištu.

Sasvim se prilagođavamo situaciji i kad smo u privremeno podređenom položaju ili kad nešto želimo ostvariti. Ozračje koje komunikacijom stvaramo uvek utječe i na kvalitetu odnosa koje pritom razvijamo. Jasno je da o stilu koje nam je inače prirođen ovisi i naša ukupna uspješnost. Kako postati asertivan?

Tijek asertivnog načina komuniciranja počinje opisom ponašanja na koji imamo primjedbu, a da pritom ne kritiziramo osobu. Kad uz to izrazimo kako to ponašanje utječe na ono kako se osjećamo koristeći se takozvanim ja-izjavama, jasno dajemo do znanja da takvo ponašanje utječe na nas, a da pritom ne okrivljavamo drugu stranu. Tako postavljamo platformu za svrshodni nastavak u kojemu možemo izraziti svoj zahtjev, namjeru ili želju, kao i svoju reakciju na eventualne posljedice takva ponašanja. Da bismo osigurali konstruktivni odgovor druge strane, dajemo joj priliku da se izrazi i prenese nam svoj doživljaj situacije, a komunikaciju završavamo tek nakon što se obje strane izjasne o svojim stajalištima. Tako odabiremo suradnju umjesto natjecanja.