Home / Tvrtke i tržišta / Što je krizni menadžment?

Što je krizni menadžment?

Zahuktavanjem konkurencije na europskom nebu zrakoplovne tvrtke obogaćuju usluge za putnike i uvode nove linije za odredišta u Hrvatskoj.

Krizni je menadžment aktivnost usmjeren na ovladavanje situacijom opasnom za opstanak poduzeća, planiranje i provođenje mjera za osiguranje temeljnih ciljeva poduzeća i podrazumijeva uvođenje radikalnih mjera poslovnog preokreta. Problemi i otkriti naznake krize. No ni tada ne možemo očekivati da će to priznati. Naime, jedan nas je krizni menadžer zamolio da ga ne spominjemo jer da, ako se u medijima predstavi kao ‘krizni’, teže će dobivati poslove jer će kompanije koje ga angažiraju tako priznati da su u krizi, a to nipošto ne žele. Rijetki su oni koji žele govoriti o iskustvu upravljanja krizom.

Bogato krizno iskustvo iz rada na terenu ima Vladimir Šelebaj, trenutačno član Uprave Digitel multimedije, koji je radio na restrukturiranju nekoliko kompanija. Šelebaj misli da je u tvrtkama najteže riješiti vlasničke krize, koje nastaju jer poduzeće nema jasnu vlasničku strukturu koja može odlučivati ili kad postoji konflikt među vlasnicima.

U takvoj situaciji krizni menadžment osim svog redovitog posla mora trošiti vrijeme na mišenje raznih vlasničkih opcija ili na dobivanje potpore za provedbu svoga plana, a vrijeme teče. Veoma frustrira kad se vlasnici prekasno odluče za restrukturiranje i kad morate konstatirati da se osim likvidacije ili stečaja uz najbolju volju i napore više ništa ne može učiniti – kaže Šelebaj, koji je u posljednjih desetak godina bio predsjednik Uprave pretrkemijske industrije Dioki i Elan grupe, u kojima je provodio plan restrukturiranja, a u Privrednoj banci Zagreb (PBZ) bio je viši savjetnik Uprave u vrijeme njezina restrukturiranja.

Krizni menadžeri zapravo rade u nemogućim uvjetima. Tripković tako kaže da u kriznom menadžmentu nema vremena za preduzoke analiza.

Jedanaest jadranskih svjetionika ima danas sasvim novu namjenu: pružaju ljudima željnim potpunog mira i tišine mogućnost odmora u apartmanima uređeni u zgradama svjetionika i prilagođenima suvremenom načinu života.

Svi ponekad poželimo ostaviti sve probleme iza sebe i pobjeći na neko mjesto gdje ćemo biti sami, u društvu dragih osoba i suvremenom ugodnom ambijentu. Nerijetko se zamišljamo na nekom otoku, okruženi samo šumom valova i beskrajnom tišinom. San o vlastitom otoku zaista može postati stvarnost. Rješenje je jednostavno: možete unajmiti apartman na nekom od hrvatskih svjetionika i provesti odmor za pamćenje, daleko od gradske buke i užurbanog ritma svakodnevnog života.

Nastali u doba Austro-Ugarske Monarhije, u razdoblju od 1811. do 1899. godine, namjena im je bila prije svega čuvanje sigurnosti plovila, ali s vremenom je tehnika preuzela tu ulogu, a od ukupno 48 svjetionika, njih 11 odabrano je za sasvim novu namjenu: pružiti ljudima željnim potpunog mira i tišine mogućnost odmora u apartmanima koji su uređeni u zgradama svjetionika. Apartmani su prilagođeni modernom načinu života.

Upravo je ta kombinacija moderno, ali ipak jednostavno opremljenih apartmana, očuvane prirode na otočićima na kojima su svjetionici i osjećaju da ste zaista sami ono što čini takav tip odmora neobičnim, ali svakako nezaboravnim. O vama brine svjetioničar, a neki od svjetioničara, poput Ante na svjetioniku Pločica između Korčule i Hvara, pozvati će vas da mu se pridružite u ribolovu ili da krenete na izlet po okolnom otočju. Tko ne bi uživao u ukusnoj ribljoj večeri koju ste pripremili od vlastitog ulova? Zanimljivo je reći da su još podanici cara Franje Josipa obilazili svjetionike i tamo lovili jastoge za bečki dvor.

Volite li divljinu i osjećaj slobode koji pruža otvoreno more, krenite na Sušac ili Palagružu. Sušac je ujedno omiljen odabir ljubitelja ronjenja, koji na podmorskim ‘židovima’ mogu naći prekrasno bilje najrazličitijih boja. Budući da je more kristalno čisto, doživljaj boja tim je intenzivniji. Na Palagruži pak, posebno za sunčanih dana, vidjet ćete obalu Italije, budući da je svjetionik na granici hrvatskih i talijanskih teritorijalnih voda. Palagruža je teško dostupna, put je dug, ali jednom kad stignete, bit će vam jasno da se sav trud isplatio.

Za one koji ipak ne žele izgubiti kontakt sa civilizacijom, postoje svjetionici na kopnu. Jedan od takvih svjetionika je Savudrija u Istri i Sveti Petar na ulazu u Makarsku. Pa ako poželjete, možete se naći s prijateljima na piću, a nakon toga ponovo se povući u osamu koju vam pruža samo vaš svjetionik.

Živimo u doba zagađenja prirode i sve više počinjemo razmišljati o očuvanju prirode. Svjetionici zadovoljavaju visoke ekološke standarde i boravak na njima naučit će vas kako se odgovorno ponašati prema prirodi. Naučit će vas cijeniti svaku času vode i natjerat će vas da spoznate da je zaista istina ono što su govorili mudri Indijanci: ‘Prirodu nismo naslijedili od predaka, već smo je posudili od potomaka’.

Spoji prirodne baštine, kulture koja se očituje u ljepoti arhitekture svjetionika i jednostavnosti koju nameće boravak na svjetioniku dobitna su kombinacija koja će vam mnogostruko koristiti, budući da nije riječ o tipičnom odmoru. Naučit ćete zaista cijeniti prirodu, pronaći ćete željeni mir i tišinu i svjedočit ćete neopisivo lijepoj igri mora i kamena koju ćete promatrati sa svog svjetionika.

U Hrvatskoj je prošlo vrijeme kozmetičkih salona koji su se sami prozvali wellnessima. Danas pametni vlasnici ulaganjem u takvu vrstu usluga dobivaju bodove u utrci za gostima.

Hrvati su shvatili da bi im u utrci za turistima, u kojoj konkurira čitav svijet, dobro došao još jedan konj. Ergeli se tako pridružio jedan zvan wellness. Naime, jasno je da više nije dovoljno što lijepu našu krase prirodne ljepote ili što se dobro jede, već da treba baciti oko i na ono što rade razvijeniji, iskusniji ili pametniji. E pa kad već neki Amerikanci imaju vrance sjajne dlake, zašto bi hrvatsku industriju dobrog življenja, ili wellnessa, predstavljalo neko stari kljuse. Tako bi se, recimo, slikovito dao opisati fenomen naglog oživotvorenja wellness industrije, posebno one namijenjene posjetiteljima iz inozemstva.

Taj je razvoj situacije bio logičan posebno uzme li se u obzir da je većina domaćih hotela obnovljena, pa su time i poboljšani postojeći wellness kapaciteti ili pak sagrađena iz temelja prema uzoru na zapadnjake, kod kojih je ugađanje duhu i tijelu već stara vijest. Dodatno poticaj ulaganjima je svakako i profil gostiju, koji bi se sigurno, naviknuti na čitav niz zamamnih usluga, nasmijali u brk onome tko im pod wellness ponudi.