Pete Travis relativno je nepoznat i nov redatelj kojemu je ovo bio prvi iskorak među velike igrače. I uopće nije loše za prvijenac. Točka prednosti temelji se na japanskoj riječi, posljedično i antologijskom filmu Akira Kurosawe, koja označava subjektivan dojam istine, ovisno o točki gledišta. Jednostavnije, riječ je o istom događaju koji mijenja značenje mijenjanjem onoga koji o njemu priča. Otprije. Tako je zamišljena i Točka prednosti, film o atentatu na američkog predsjednika, koji nije mogao bolje pogoditi vrijeme dolaska u hrvatsku kinu. Predstavnika tog svojevrsnog podzana nema mnogo, prije svega jer je riječ o iznimno zahtjevnom konceptu i za redatelja i za gledatelja. Utemeljen na pogledu osmero sudionika događaja, film je redateljski izvrsno izveden i bez ikakvih pogrešaka ili nepovezanih dijelova.
Ipak, iako u početku furioznog ritma i sjajne dinamike, Travis se na sredini počinje sve više priklanjati klasičnom stilu naracije koji potkraj filma preuzima, što je šteta jer bi bilo zgodno vidjeti kako bi se stvar odigrala da je potpuno ostao vjeran parametrima koje si je sâm nametnuo na početku. Iako je, neizbježno, bilo politiziranja i različitih rašarona o tematici u filmu, točnije poruci redatelja, treba reći da se Travis baš i ne opterećuje previše politikom, odnosno da se jasno vidi njegova usredotočenost na akciju i naraciju, a ne na slanje ovih ili onih poruka. S druge strane, u mjeri u kojoj je to nužno za priču, prezentira pođednako dva suprodstavljena pogleda ne ulazeći previše u moraliziranje i instruiranje gledatelja.
Matthew Fox, ljepotan iz serije Izgubljeni, dobio je svojih pet minuta i nadajmo se da će na pet minuta i ostati jer je pokazao ograničenje svojih glumačkih sposobnosti. Naime, isti je lik kao i u seriji, odnaka baš i nema. Ostali su doista stara holivudska garda kojoj nema primjedbe: William Hurt, Forest Whitaker, Sigourney Weaver i Dennis Quaid. Iznimno zabavno.
