Visoke investicije zbog nepovoljnih trendova

U Hrvatskoj je prošlo vrijeme kozmetičkih salona koji su se sami provali wellnessima. Danas pametni vlasnici ulaganjem u takvu vrstu usluga dobivaju bodove u utrci za gostima.

Hrvati su shvatili da bi im u utrci za turistima, u kojoj konkurira čitav svijet, dobro došao još jedan konj. Ergeli se tako pridružio jedan zvan wellness. Naime, jasno je da više nije dovoljno što lijepu našu krase prirodne ljepote ili što se dobro jede, već da treba baciti oko i na ono što rade razvijeniji, iskusniji ili pametniji. E pa kad već neki Amerikanci imaju vrance sjajne dlake, zašto bi hrvatsku industriju dobrog življenja, ili wellnessa, predstavljalo neko stari kljuse. Tako bi se, recimo, slikovito dao opisati fenomen naglog oživotvorenja wellness industrije, posebno one namijenjene posjetiteljima iz inozemstva.

Taj je razvoj situacije bio logičan posebno uzme li se u obzir da je većina domaćih hotela obnovljena, pa su time i poboljšani postojeći wellness kapaciteti ili pak sagrađena iz temelja prema uzoru na zapadnjake, kod kojih je ugađanje duhu i tijelu već stara vijest. Dodatno poticaj ulaganjima je svakako i profil gostiju, koji bi se sigurno, naviknuti na čitav niz zamamnih usluga, nasmijali u brk onome tko im pod wellness ponudi.

Prema nekim procjenama Zrinski bi u ovom trenutku mogao otpustiti stotinu ljudi, no to nije prihvatljiva mogućnost za menadžment koji se zadovoljava s pola milijuna kuna profita po 480 kuna (nominala je 400 kuna po dionici), pretpostavlja se da je riječ o jednom ili dvojici dioničara koji su dionice stekli od Hrvatskog fonda za privatizaciju.

Otkako Zrinski kotira na burzi, nije protrgovano nijednom dionicom, što znači da izlazak na burzu uz tako mali ‘free float’ ne bi uopće trebao zabrinjavati menadžment, odnosno dioničare. No za tvrtku koja je dosad bila usredotočena isključivo na očuvanje stabilnog poslovanja i vlasničkih odnosa, taj je potez svojevrsna destabilizacija. Iako menadžment kontrolira većinu dionica, ostatak se nalazi u rukama radnika, za koje nitko ne može jamčiti da neće, ovisno o ponudi, prodati svoje dionice, što potencijalni scenarij prikupljanja većeg paketa dionica i znatnog utjecaja na vođenje poduzeća više ne čini tako nerealnim.

Zrinski je prema kriteriju prihoda druga klasična ‘knjiška’ tiskara u Hrvatskoj nakon Grafičkog zavoda Hrvatske (GHZ) u vlasništvu Školske knjige, što mu daje bolju i sigurniju početnu poziciju. Pritom GHZ ima gotovo 50 posto veći prihod sa 170 zaposlenika u odnosu na Zrinski, koji zapošljava otprilike 250 ljudi, što dovoljno govori o tome koliki je uteg financijskim pokazateljima čakovečke tiskare socijalna osjetljivost. Prema nekim procjenama Zrinski bi u ovom trenutku mogao otpustiti stotinu ljudi da to ne utječe negativno na proizvodnju, ali to nije prihvatljiva mogućnost za menadžment, koji u kompaniji većinom radi cijeli radni vijek i živi u istoj lokalnoj zajednici. Vladimir Halić u Zrinski kom je, primjerice, 30 godina. Slična je situacija s drugim tiskarama koje posluju u manjim sredinama kao što je Grafičar iz Ludbrega.

Tiskara Zrinski smještena je u industrijskoj zoni Čakovca, prilično blizu centra, i nosi titulu najvećeg izvoznika među domaćim tiskarama, a imidž i zastupljenost na stranim tržištima gradi više od 20 godina. U prošloj godini izvoz u ukupnim prihodima činio je 52 posto, a Zrinski sâm ostvaruje više od pola ukupnog hrvatskog izvoza u svojoj struci, što govori o suprotnoj orijentaciji ostatka domaće industrije. Takva orijentacija zahtijeva stalna ulaganja u tehnologiju, koja mora biti uz bok onoj strane konkurencije.

S obzirom na višak radnika i kontinuirana ulaganja, ne treba se čuditi niskoj profitabilnosti. Lani je zabilježena dobit od pola milijuna kuna, što je, doduše, dvostruko povećanje u odnosu na godinu prije uz prihod od 76,5 milijuna kuna. Ove se godine očekuje nastavak stabilnog rasta i povećanje ukupnog prihoda, odnosno izvoza, od osam posto. Najjače je izvozno tržište Velika Britanija, slijede Austrija, Poljska, Rusija, Belgija, Nizozemska i ostale europske države, a povremenih kupaca ima i u Americi, Kanadi, Australiji itd. Na domaćem tržištu Zrinski tiska 80 posto knjiga, a ostatak se odnosi na časopise, prospekte i druge materijale koji imaju manje od 52 stranice.

Zrinski je jedina tiskara koja ima tehnologiju tiska poštanskih maraka, pa je i jedini dobavljač HP-a i HP-a Mostar, a tiska i vrijednosnice kao što su vozne karte, ulaznice, bankovni čekovi i slični zaštićeni dokumenti. Nekad su ti proizvodi bili važan dio i u količinskom i u financijskom smislu, no danas je on sveden na gotovo simboličnu razinu. Primjerice, prihod od tiskanja poštanskih maraka samo je dva do tri posto ukupnih prihoda. Trend sve rjeđe uporabe bankarskih čekova ili poštanskih maraka zbog razvoja tehnologije već je negativno utjecao na poslovanje Zrinskog, koji te niše mora nadoknaditi novim proizvodima i većom učinkovitošću.

Zrinski tijekom godine izdaje i nekoliko školjskih i sveučilišnih udžbenika, ali to, kaže Halić, nisu bitni prihodi.

Osnovno je strateško usmjerenje Zrinskog fokus na tiskanje knjiga kao osnovnu djelatnost. No i tu su trendovi relativno nepovoljni jer su serije sve manje. Zrinskom su zanimljivi svi poslovi, no draži su nam ozbiljniji i složeniji. Naklada od 20.000 primjeraka rijetko je jer smo mi malo tržište. Ni u Europi nisu tako česte visoke naklade, nego se često tiskaju male uz brze reprinte, pa je naša prosječna naklada u izvozu manja od 4.000 primjeraka.

Da bi se to postiglo, imperativ je stalno ulaganje u tehnologiju. Zrinski u prosjeku investira od 500 do 700 tisuća eura na godinu, a ove godine u novu opremu namjerava uložiti dva milijuna eura.

Iako tiska izdanja za tzv. kiosk-izdavaštvo, smatra se da je tu nišu, u kojoj su se prije nekoliko godina vrtile velike naklade, mogao bolje iskoristiti.

Kako je poslovna politika Zrinskog konzervativna i usmjeren na očuvanje stabilnog poslovanja, tako su i načini financiranja takva rasta lišeni ozbiljnijeg rizika. Poslovna je politika da se svaka investicija mora isplati do isteka petogodišnjeg kredita. Koefficijent zaduženosti u pravilu ne raste raste iznad školske granice od 0,5 i odnosi se na investicijske kredite preko HBOR-a, a razina likvidnosti u hrvatskim je okvirima.

U svrhu boljeg upravljanja troškovima Zrinski se od prošle godine bavi i gospodarenjem otpadom, i to tako da prodajom korisnog otpada (papir, plastika…) financira zbrinjavanje opasnog otpada koji nastaje kao nusproizvod u grafičkoj industriji. Stanje u grafičkoj industriji u Hrvatskoj nije nimalo sjajno jer je konkurencija velika i mnogi se poslovi rade ispod cijene. Osim toga vrlo su rijetki primjeri kooperativskog odnosa između malih i velikih tiskara za pojedine dijelove proizvodnje koje se velikima ne isplati raditi samostalno. U takvim uvjetima Zrinski i dalje planira koračati malim ali sigurnim koracima povećavajući kvalitetu, ali i ne i obujam proizvodnje. Njegove glavne slabosti, ponajprije višak radne snage, a imajući na umu dobru poziciju na inozemnim tržištima, glavni su mamac za potencijalne preuzimače.