Zoran Pezo: Glumci nisu za spikere

Višnja Šikić je od početka osamdesetih snimila 30-ak tisuća reklama. Vlasnica najsenzualnijega glasa ne voli se fotografirati jer je dosljedna stajalištu da je bolje da slušatelji prema glasu stvore vlastitu sliku njezina lika.

I dok još dosta oglasivača u svojim reklamama voli čuti glasove poznatih glumačkih zvijezda, malo će se tko složiti da je to pravi odabir. Prvi je problem, rekla je Višnja Šikić, što glumac tada glumi spikera, a drugi što se, naučen na komunikaciju s publikom, teže privikava na komunikaciju s mikrofonom, koja je intimnija.

S njezinom se tezom jednim dijelom složio i redatelj iz produkcionske kuće Plavi film Zoran Pezo, koji tvrdi da se od dobrog spikera može napraviti dobrog glumca, ali ne uvijek i obratno. Glumcima s druge strane može biti nedostatak što ih publika osim po glasu poznaje i po stasu, posebno kad sinkroniziraju reklame za brendove čijoj ideji u zbilji ne odgovaraju. Kako su tragači za spikerskim talentima u vremenskoj stici zbog rokova koje je nametnula industrija, Pezo napominje da se nove snage mogu profilirati zahvaljujući sinkronizaciji crtića u kojoj su se iskušali i glumci i rokeri (Edo Maajka, Davor Gobac…).

Poznato je kakav glas odgovara određenoj kategoriji proizvoda. Primjerice, za ženske proizvode uzet će se ‘svileni’ i blago erotizirani glas, a brendovi iz autoindustrije i telekom traže svoje prepoznatljive glasove – objasnio je Pezo.

U potrazi za zvijezdama putevi vode do redakcije zagrebačkog Radija 101, koji je svojevrsni radnik glasova iz prve lige. Da je to tako, dovoljno govore liste favorita marketinških agencija na kojima su se našla imena poput Roberta Šanteka, Višnje Šikić, Tonija Ostojića, Jadranske Krajine, Marija Anduša, Duška Ćurlića ili Siniše Šveca, koji su svoje vještine brusili u radijskoj redakciji.

Većina to pripisuje divnim osamdesetima u kojima su noći provodili u studiju smišljajući džinglove i snimajući, za to vrijeme, ‘otkvačene’ reklame. Kako su se tada u eteru najčešće mogli čuti glasovi poput onog Olivera Mlakara, koji je mirnim tonom izgovarao ponudu državnog poduzeća, nije čudno što su radijske reklame Stojadinice, koje su uz informacije nudile i zafrkanciju ili glumu, iskakale iz medijskog prostora.

Jadranka Krajina žena s tisuću glasova vjerno može odglumiti seksepil, ali i dječje vokale. Siniša Švec spiker kojem najbolje leže reklame za pivo, od Beck’sa do Tuborga, a odnedavno je angažiran u plasiranju brenda pića Smart. Duško Ćurlić figurira kao nasljednik sugestivnoga glasa legendarnog Olivera Mlakara, koji ulijeva sigurnost.

Razvojem marketinške industrije od spikera se počelo tražiti da izgovaranjem teksta prenesu ideju o brendu, da se užive u riječi ili dokažu da iza ugodnoga glasa stoji i vještina manipulacije njime, što je oglašivač dovelo do uigranih spikera spomenutog radija, uvježbanog televizijskog kadra poput Miljenka Kokota i Marija Anduša ili pak privlačnih vokala poput Iline Antolović ili Jelene Buljan.

Početkom osamdesetih javila sam se na oglas za spikere nalijepljen na tramvajskoj stanici i isti dan nakon razgovora snimila reklamu i govorila u eter Stojedinice. Otad sam snimila više od 30 tisuća reklama, pa sa sigurnošću mogu reći da već točno znam kako određeni tekst prenijeti u zvučnu sliku – rekla je Višnja Šikić, čiji se glas često svrstava u kategoriju najsenzualnijih glasova.

Mit je da se muškom glasu više vjeruje i da se zato muškarce više angažira. Zapravo sam uvjeren da nema toga što suptilan i sugestivan ženski glas ne može prodati. Muškarci su u prednosti zato što je na tržištu više proizvoda koji se vežu uz muške glasove. Primjerice, banke koje žele prenijeti sigurnost ili pivari koji žele prodati pivo angažirat će muške vokale – objasnila je Šikić i dodala da je ipak ključan odnos klijenta i spikera jer, ako klijent ode u pogrešnom smjeru, i najbolji glas puca i gubi na težini.

Zbog količine informacija koje treba iznijeti u kratkom formatu u novije se vrijeme sve manje pozornosti polaže na izričaj.

Srećom da se uspjemo izboriti za ono što mišlim da je ispravno – našalila se Šikić, koja je fotografirana za Lider odbila jer je dosljedna stajalištu da je bolje da slušatelji prema glasu stvore vlastitu sliku njezina lika.

I bivša članica tima Stojedinice i glumica Jadranka Krajina osvrnula se na brzinu u kojoj se danas produciraju reklame. Napredak u tehnologiji je po njezinu mišljenju dvosjekli mač.

Danas računala mogu ubrzati glas, što je u neku ruku dobro, ali s druge strane klijenti mogu u 30 sekundi reklame ugurati gomilu riječi – misli Krajina, koja je u svijetu reklama poznata kao žena s tisuću glasova jer samo na jednom snimanju može preuzeti uloge različitih žena, a i vrlo vjerodostojno imitirati glas papige, djeteta, starice ili muškarca. Na mjesec u prosjeku snimi od tri do pet reklama. Na tržištu su, tvrdi, mogućnosti spikera poznate pa se zna tko je najbolji za određenu kategoriju proizvoda.

Prije su češće tražili da govorim seks glasom, a danas me vole čuti kao ozbiljnu ženu. Izgleda da seks glas sve manje prodaje – našalila se Krajina na račun trendova u marketinškoj industriji.

Ona je poput svojih kolega uvjeren da je boja glasa samo jedan od činitelja koji spikeru može jamčiti angažman. No spikersku kreaciju uvelike ograničavaju klijenti, posebno uzme li se u obzir da je mnogo reklama adaptacija stranih, pri čemu spiker ima zadatak što vjernije prenijeti stranu reklamu.

Ne postoji li ta ograda, spiker ima više prostora za sugestije. Katkad se dogodi da od predstavnika agencije ili klijenta kreativniji budu tehničari, koji su snimili na tisuće reklama, pa stoga bolje pogode bit. Šteta je što su neki klijenti konzervativni i sve rade po knjizi – misli Siniša Švec sa Stojedinice, koji je poput većine kolega u posao uletio sasvim slučajno.

Siniši Švecu najbolje leže reklame za pivo. Prvi je put glas u eter pustio dok je radio kao glazbeni urednik, i to zato jer je njegova kolegica bila na zahodu kad je trebala pročitati reklamu. Od toga je prošlo već više od 20 godina, a Švec i dalje vodi program na Stojedinici i proračun popunjava sinkroniziranjem reklama od kojih mu, složit će se većina, najbolje leže one za pivo.

Prisutnost u radijskom prostoru je bitna, posebno uzme li se u obzir da se kadar u agencijama i tvrtkama toliko brzo mijenja, pa se nekima sviđa ovaj, a drugima onaj glas. Ovako me se uvijek može čuti – napomenuo je Švec.

A sudeći prema broju reklama koje na godinu odradi, često se čuje i Tonija Ostojića, bivšeg člana benda Dorian Grey, a današnjeg pridruženog člana produkcionijske kuće Capo-media i sinkronizera reklama. Ostojić je poput nekolicine kolega u ovu godinu uplovio s nešto višim cijenama svojih usluga, no konstatirao je da mu se, nažalost, sinkroniziranje još uvijek više isplati od produciranja i sklapanja glazbe za reklame ili film, što je i dalje njegova velika ljubav.

Veoma je važno da je spiker sposoban mijenjati glas jer bi u suprotnom postao dosadan i dugotrajna bi mu kampanja za jednog klijenta mogla smanjiti mogućnost dobivanja projekta za drugoga. Imam sreću što me žele da posudim glas bakterijama u reklami za Domestos i sinkroniziram brend-kampanju za bilo koju banku – objasnio je Ostojić i uživo u studiju producenta Olega Conlaga demonstrirao vještinu transformacije glasa.

Šteta je što su najambiciozniji oni prosječni; danas se svasta može čuti u eteru, i od glazbe i od glasova. I ja želim dati svoj obol u bici za kvalitetu zvuka i produkcije – zaključio je Ostojić.