Višnja Šikić je od početka osamdesetih snimila 30-ak tisuća reklama. Vlasnica najsenzualnijega glasa ne voli se fotografirati jer je dosljedna stajalištu da je bolje da slušatelji prema glasu stvore vlastitu sliku njezina lika.
I dok još dosta oglasivača u svojim reklamama voli čuti glasove poznatih glumačkih zvijezda, malo će se tko složiti da je to pravi odabir. Prvi je problem, rekla je Višnja Šikić, što glumac tada glumi spikera, a drugi što se, naučen na komunikaciju s publikom, teže privikava na komunikaciju s mikrofonom, koja je intimnija.
S njezinom se tezom jednim dijelom složio i redatelj iz produkcionske kuće Plavi film Zoran Pezo, koji tvrdi da se od dobrog spikera može napraviti dobrog glumca, ali ne uvijek i obratno. Glumcima s druge strane može biti nedostatak što ih publika osim po glasu poznaje i po stasu, posebno kad sinkroniziraju reklame za brendove čijoj ideji u zbilji ne odgovaraju. Kako su tragači za spikerskim talentima u vremenskoj stici zbog rokova koje je nametnula industrija, Pezo napominje da se nove snage mogu profilirati zahvaljujući sinkronizaciji crtića u kojoj su se iskušali i glumci i rokeri (Edo Maajka, Davor Gobac…).
Poznato je kakav glas odgovara određenoj kategoriji proizvoda. Primjerice, za ženske proizvode uzet će se ‘svileni’ i blago erotizirani glas, a brendovi iz autoindustrije i telekom traže svoje prepoznatljive glasove – objasnio je Pezo.
U potrazi za zvijezdama putevi vode do redakcije zagrebačkog Radija 101, koji je svojevrsni radnik glasova iz prve lige. Da je to tako, dovoljno govore liste favorita marketinških agencija na kojima su se našla imena poput Roberta Šanteka, Višnje Šikić, Tonija Ostojića, Jadranske Krajine, Marija Anduša, Duška Ćurlića ili Siniše Šveca, koji su svoje vještine brusili u radijskoj redakciji.
Većina to pripisuje divnim osamdesetima u kojima su noći provodili u studiju smišljajući džinglove i snimajući, za to vrijeme, ‘otkvačene’ reklame. Kako su se tada u eteru najčešće mogli čuti glasovi poput onog Olivera Mlakara, koji je mirnim tonom izgovarao ponudu državnog poduzeća, nije čudno što su radijske reklame Stojadinice, koje su uz informacije nudile i zafrkanciju ili glumu, iskakale iz medijskog prostora.
Jadranka Krajina žena s tisuću glasova vjerno može odglumiti seksepil, ali i dječje vokale. Siniša Švec spiker kojem najbolje leže reklame za pivo, od Beck’sa do Tuborga, a odnedavno je angažiran u plasiranju brenda pića Smart. Duško Ćurlić figurira kao nasljednik sugestivnoga glasa legendarnog Olivera Mlakara, koji ulijeva sigurnost.
Razvojem marketinške industrije od spikera se počelo tražiti da izgovaranjem teksta prenesu ideju o brendu, da se užive u riječi ili dokažu da iza ugodnoga glasa stoji i vještina manipulacije njime, što je oglašivač dovelo do uigranih spikera spomenutog radija, uvježbanog televizijskog kadra poput Miljenka Kokota i Marija Anduša ili pak privlačnih vokala poput Iline Antolović ili Jelene Buljan.
Početkom osamdesetih javila sam se na oglas za spikere nalijepljen na tramvajskoj stanici i isti dan nakon razgovora snimila reklamu i govorila u eter Stojedinice. Otad sam snimila više od 30 tisuća reklama, pa sa sigurnošću mogu reći da već točno znam kako određeni tekst prenijeti u zvučnu sliku – rekla je Višnja Šikić, čiji se glas često svrstava u kategoriju najsenzualnijih glasova.
Mit je da se muškom glasu više vjeruje i da se zato muškarce više angažira. Zapravo sam uvjeren da nema toga što suptilan i sugestivan ženski glas ne može prodati. Muškarci su u prednosti zato što je na tržištu više proizvoda koji se vežu uz muške glasove. Primjerice, banke koje žele prenijeti sigurnost ili pivari koji žele prodati pivo angažirat će muške vokale – objasnila je Šikić i dodala da je ipak ključan odnos klijenta i spikera jer, ako klijent ode u pogrešnom smjeru, i najbolji glas puca i gubi na težini.