Kako zaraditi na PDV-u

U praksi ima mnogo primjera da se od dužnika prisilno naplati ukupna svota koju je zaračunao javni bilježnik iako je objektivno dužnikov dug vjerovniku manji za iznos PDV-a koji je bilježnik već obračunao u svom računu.

Porez na dodanu vrijednost (PDV) je prometni porez i plaća se u svakoj fazi prometa. Porezni je obveznik uvijek prodavatelj, odnosno oduševitelj, dobra ili usluge koja je predmet oporezivanja. Primatelj, odnosno stjecatelj dobra ili usluge, samo je iznimno obveznik PDV-a, u posebnim slučajevima koji su pojedinačno navedeni u Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i uvijek su vezani uz promet dobara i usluga s inozemstvom. U prometu između tuzemnih prodavatelja i kupaca obveznik PDV-a uvijek je prodavatelj, odnosno isporučitelj dobra ili usluge. Prodavatelj je dužan zaračunati PDV po propisanoj stopi na osnovu u visini prodajne cijene i tako zaračunati porez iskazati na računu koji izdaje kupcu. On, dakle, ne snosi teret plaćanja PDV-a, nego ga prevaljuje na kupca i naplaćuje zajedno s vrijednošću isporučenog dobra ili usluge.

Obveznik PDV-a dužan je obračunati porez uplatiti u državni proračun u propisanim rokovima, neovisno o tome je li naplatio svoje potraživanje od kupca. Zbog takve zakonske odredbe obveza plaćanja PDV često mu je financijski napor. Obveznik PDV-a je dužan u propisanih mjesečnim ili tromjesečnim razdobljima državi doznati ukupnu svotu zaračunatog poreza, umanjenu za pretporez, neovisno o naplati i plaćanju svojih potraživanja i obveza. Iznimka su samo obveznici PDV-a koji su fizičke osobe, a obveznici su poreza na dohodak koji obračunavaju PDV prema naplaćenim naknadama. Ta opća pravila zaračunavanja i plaćanja PDV pri isporuci dobara primjenjuju se i u slučaju provođenja ovršnih postupaka prisilnom prodajom imovine dužnika.

Ovrha je postupak prisilne naplate nečijeg potraživanja. Postupak prisilne naplate može se provesti na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Primjer ovršne isprave sudskog je odlika ili sudskog nagodba, ovršna isprava donecena u upravnom postupku, ovršna javnobilježnička isprava. Prisilnu naplatu potraživanja na temelju valjanih isprava može provesti sud ili javni bilježnik.

Prisilna naplata može se provesti na novčanoj imovini ili pljenidbom dobara koju vrši ovršno tijelo. Kad se prisilna naplata provodi pljenidbom dobara da bi se njihovom prodajom koju provodi ovršno tijelo namirila potraživanja vjerovnika, smatra se da je nastala isporuka, a tako i obveza za PDV, između dužnika i kupca, a ne između dužnika i ovršnog tijela. Ovršno tijelo prisilno oduzima imovinu dužnika i prodaje je u postupku prisilne naplate, ali ne smatra se da je došlo do isporuke između dužnika i ovršnog tijela. Isporuka će nastati tek kad ovršno tijelo tu imovinu proda zainteresiranom kupcu, a tada se prema propisima o…

Ako javni bilježnik svoju uslugu zaračuna 1.000 kn, što je zajedno s PDV-om 1.220 kn, po takvu će računu ostvariti pravo na 220 kn pretporeza, a njegov stvarni trošak prisilne naplate neće biti 1.220, nego 1.000 kn. Stoga bi dužniku u ovršnom postupku trebalo na ime troškova provođenja postupka prisilno naplatiti samo iznos od 1.000 kn, a ne ukupnu svotu od 1.220 kn.

Problem nastaje kad se od dužnika, osim iznosa koji duguje vjerovniku, prisilno naplaćuju i troškovi ovrhe. U praksi ima mnogo primjera da se od dužnika prisilno naplati ukupna svota koju je zaračunao javni bilježnik iako je objektivno dužnikov dug vjerovniku manji za iznos PDV-a.

Iznos PDV-a po računu javnog bilježnika treba snositi vjerovnik kojem je bilježnik obavio uslugu i koji po takvoj isporuci ostvaruje pravo na pretporez. Naplati li se od dužnika ukupna svota bilježničkih troškova ovrhe zajedno s PDV-om, mislim da bi dužnik od vjerovnika mogao zatražiti da mu vrati iznos koji je on (vjerovnik) iskoristio kao pretporez jer je u kojačnici vjerovnik naplatio više i ta mu je razlika izvanredni prihod. Nesporno je da vjerovnik od dužnika naplaćuje sve troškove na stale u vezi s provođenjem postupka ovrhe, ali ne smije biti u poziciji da nakon provedenog postupka ostvari i izvanredni prihod.

Dakle, u tom slučaju dužnika bi trebalo tere-titi samo za svotu naknade javnog bilježnika umanjenu za zaračunati PDV, a PDV po računu javnog bilježnika bilježniku bi trebao platiti vjerovnik. Vjerovnik je primio uslugu od javnog bilježnika i on po tom računu i isporuci ima pravo na pretporez. On (vjerovnik) može svotu pretporeza dobiti od države ili za iznos pretporeza smanjiti svoju doznanu zaračunatog PDV-a iako će ukupni iznos javnobilježničkog računa prisilno naplatiti od dužnika. Dužnici nad kojima se provodi postupak prisilne naplate trebali bi o tome voditi računa.