Kontrolni paket: Zlatna dionica odlazi u povijest

Zlatna dionica predstavlja manjinski udjel u vlasništvu kompanije koji onome tko ga posjeduje garantira posebna prava sudjelovanja u upravljanju kompanijom. Obično su zlatnu dionicu zadržavale vlade prilikom privatizacije strateških poduzeća iz područja energetike ili telekomunikacija, a jamčila je da će i kad država izgubi većinski paket dionica imati utjecaj na donošenje nekih strateških odluka poput promjene imena, preseljenja kompanije ili prodaje novom vlasniku.

Taj koncept, iako još prisutan u nekim europskim zemljama, sve više postaje prošlost. Europska komisija posebno se žestoko bori protiv zlatne dionice. U Hrvatskoj svojevrsnu zlatnu dionicu ima Mol, koji na temelju vlasništva nad 25 posto dionica ima prava kao mnogo veći dioničar te ima mogućnost nadglasavanja nekih strateških odluka. Utjecaj Mola je skriven u nizu odredbi iz sporazuma koji je sklopio s Vladam. Primjerice, sve prijedloge odluka o kojima raspravlja uprava sastavljaju odbori, u kojima je polovica predstavnika Mola, pa se ne može donijeti odluka o kojoj se ne slože obje strane.

Pojednostavljeno, prema Zakonu o trgovačkim društvima strateške odluke vezane uz Društvo donose se tročetvrtinskom (kvalificiranom) većinom. Temeljem toga je udio koji je Mol kupio u Ini nazvan zlatnom dionicom jer Molu omogućuje sudjelovanje u strateškim odlukama. Statutom Društva može se nadodati da se neke odluke za koje je inače potrebna obična većina (50% + jedan glas) donose kvalificiranom većinom. Takvi primjeri se pojavljuju kada venture capital fondovi ulaze u vlasničku strukturu kompanija te mijenjaju statut kako bi imali veći utjecaj na odlučivanje u Društvu – kaže Denis Smolar, predsjednik Uprave FIMA FAS Advisoryja. Većina strateških partnera je zainteresirana za preuzimanje dioničarskog paketa od 75 posto plus jedna dionica, koji im prema zakonu omogućava donošenje važnijih strateških odluka. No i s manjim vlasničkim udjelom može se upravljati kompanijom.

Zavisno od države do države, već s 25 posto dionica dioničar stječe neka prava sudjelovanja u radu kompanije. U poduzećima gdje je struktura vlasništva jako rascjepkana poput Podravke, već 20-ak posto dionica može biti dovoljno za imenovanje uprave. U tvrtkama gdje je vlasništvo koncentrirano, potrebno je minimalno 40 posto. Primjerice OMV, iako ima oko 20 posto dionica Mola, u upravljanju kompanijom nema nikakva prava. Najjasnija je situacija kad postoji pojedinačni vlasnik s 50 posto i jednom dionicom. U nekim sektorima teško je doći do 75 ili 100 posto vlasništva nad kompanijom, pa investitori počinju s manjim udjelima. No, uvijek je cilj (pa i u slučaju Ine gdje je Mol već odavno iskazao želju da poveća svoj udjel) povećanje udjela na razinu koja će omogućiti upravljanje kompanijom.