Lik i djelo

Vijest da je Zadranin Robert Škifić preuzeo kormilo Viktora Lenca, jedne od najpoznatijih tvrtki u Hrvatskoj, iznenadila je i same Zadrane, to više što mnogi nisu znali da Škifić više nije direktor SAS Strojogradnje, u kojoj su ga većinski vlasnici iz slovenske tvrtke RIKO smijenili potraj 2006. Ta je vijest u zadarskoj javnosti prošla gotovo nezapaženo, osim podatka koji je u povodu toga objavljen – da je, naime, Škifić kao direktor SAS Strojogradnje, u kojoj su diplomirani inženjeri strojarstva godinama potploćeni, primao mjesečnu plaću od 50 tisuća kuna.

Da je Škifić postao savjetnik u stečaju Lenca, potvrdio je ljetos Ive Mustač, predsjednik Uprave Tankerske plovidbe, suvlasnice remontnog brodogradilišta iz Martinšćice. Prema jednima Škifić je izabran za predsjednika Uprave Lenca kao suvlasnik i čarter-tvrtke Asta jahting, čije je sjedište u SAS-ovoj marini koja se danas zove Dalmacija. Taj je nautički biser pak kuponskom privatizacijom dospio u ruke tvrtki iz Lihtenštajna pod kojom se kriju zadarski vlasnici, a u toj je državici i sjedište Riko grupe, koja je 1999. postala vlasnik SAS Strojogradnje.

Tvornica je za tri milijuna tadašnjih njemačkih maraka prodana slovenskoj tvrtki Riko, koju je zastupao Jozo Dragan, čovjek koji je i u Antićevu doba na ruskom tržištu bio posrednik SAS-ovih ugovora s ruskim naručiteljima. Dobri poznavatelji prilika u SAS-u tvrde da je tvornica prodana jer se znalo za skorašnju naplatu s ruskog tržišta od 15 milijuna dolara, tako da su Slovenci SAS-ovu imovinu, ali i dugove, dobili gotovo ni za što. Ali tada je direktor Škifić dobio 20 posto udjela u SAS Strojogradnji, bez kojeg bi uskoro mogao ostati. Naime, da bi smanjili gubitak koji je na kraju 2006. bio 26 milijuna kuna, vlasnici će smanjiti kapital i provesti novu dokapitalizaciju u kojoj može sudjelovati i Škifić.

Budući da sada već bivša tvrtka s njim vodi spor zbog štetnog ugovora koji je na račun SAS Strojogradnje sklopio sa svojom tvrtkom SAS Vektorom o najmu prostora, SAS Strojogradnja s bivšim direktorom vodi sudski spor. Da joj ne bi ostao dužan, Škifić tuži SAS Strojogradnju jer mu nije isplatila dvije posljednje plaće. Kad je Robert Škifić smijenjen s direktorskog mjesta, što, priznaju u SAS Strojogradnji, nije bilo nimalo lako, došlo se do dokumentacije kojoj nitko nije imao pristup, pa čak ni sin vlasnika Stanislava Škrabeca, a ni Škifićev pomoćnik i savjetnik, a zatim ni nasljednik Goran Patek, koji je lani boljšao poslovanje na samo četiri milijuna kuna gubitka.

Stručnjaci iz te struke tvrde da SAS Strojogradnju samo treba pokrenuti jer posla na tržištu ima u izobilju. Isti navode da Škifić nije znao organizirati posao, pa je unatoč popunjenim kapacitetima izostajala potrebna produktivnost. No bivši je direktor znao putovanje na EP u košarci prikazati kao službeno putovanje. Košarka je ostala Škifićeva velika strast još iz gimnazijalnih dana. Bio je među top-desetnicom kao odlika, košarka i prijatelj, prisjećaju se neki iz, kažu, jednog od najboljih razreda zadarske Gimnazije Vladimira Nazora.

Nezaboravna im je ostala i Škifićeva uloga Romea u predstavi u kojoj je Juliju glumila bivša ministrica Ingrid (tada se zvala Marija) Antićević Marinović, a odigrana je na daskama zadarskog kazališta. Škifić je kao direktor SAS Strojogradnje društveno aktiviran u Rotary Clubu i kao dugogodišnji član Uprave KK Zadra, u kojoj je sjedio u ime matične tvrtke koja je, dok je bilo novca, bila jedan od sponzora tog kluba. Tu će funkciju uskoro morati napustiti. Predsjednik KK Zadar je otrpio dvije godine Kristijan Magaš, koji je prije mjesec dana postao direktor SAS Strojogradnje.

Iako Škifić nije aktivan hadezeovac, što su mu u stranci katkad i zamjerali, u vrijeme kad je bio bez direktorske fotelje, mogao ga se vidjeti i na velikim predizbornim skupovima te stranke. Jedno je vrijeme, iako diplomirani inženjer strojogradnje, bio kandidat za direktora Hrvatske poštanske banke, ali mu je mjesto u Lencu ipak bilo atraktivnije. Prije šest mjeseci Škifić se radi posla preselio u Primorsko-goransku županiju, i to u vilu njemačkog poduzetnika koja je za njega u Kostreni unajmila Tankerska plovidba.

Dobri poznavatelji ambicija Roberta Škifića tvrde da mu je krajnji cilj postati direktorom Tankerskog plovidba, za što bi mu vođenje Lenca bilo samo dobra platforma do fotelje koja nosi mnogo manje problema i izazova od brodogradilišta iz Martinšćice. Škifićeva veza s Tankerskom plovidbom nije beznačajna. Njegov otac Boris Škifić bio je direktor tadašnjeg Jugotankera, prvi nasljednik velikog direktora Ivana Paše, koji je utemeljio brodarsku kompaniju u Zadru 1956., kad je rođen Robert Škifić.

Upravo su obveze koje je imao prema Tankerskoj plovidbi bile razlogom zbog kojega je jedan od najpoznatijih jugoslovenskih direktora Stanislav Antić, osnivač i direktor SAS-a, koji je to često naglašavao, 1984. zaposlio mladog Škifića. Međutim, Robert Škifić, koji je pripravnički staž odradio u zagrebačkom Končaru, nakon završetka studija strojarstva u SAS-u je karijeru počeo kao tehnolog. Iza sebe nema nijedan projekt, podsećaju njegovi kolege koji su svojim znanjem i vještinom konstruirali specijalne alatne strojeve koji su na tržištu tadašnjeg SSSR-a SAS-u donosili pravo bogatstvo klirinskih dolara.

Uz izvrsnu plaću koju su u to SAS-ovo zlatno doba imali zaposlenici tvornice, tvrtka je gradila i stanove za svoje zaposlenike na Bilom brigu. Jedan od stanova koje je projektirao Antićev ‘dvorski’ arhitekt Nikola Bašić pripao je i Robertu Škifiću. Uza stan do kojeg je Škifić, poslije kao direktor SAS-a, došao u Zagrebu, odnedavno je tročlana obitelj Škifić došla u posjed i drugoga, koji je također projektirao Bašić. Ovaj put u elitnom zadarskom naselju TIZ-u, u zgradi sagrađenoj u obliku jedra okrenutog prema zadarskoj povijesnoj jezgri.

Međutim, močni SAS nestaje, što je posljedica povijesnih događanja – propadanja SSSR-a i stvaranja nove hrvatske države u kojoj je HDZ u socijalističkog diva SAS-a, u kojem je Antić istodobno razvijao nekoliko segmenata: uz tvornicu brodova Vektor, najveću marinu Zlatnu luku s 1.100 vezova do velike čarter-flote Elanovih jedrilica. Prema reviziji tog procesa privatizacije provedene tek 2003. očito je da je Škifić postao suvlasnik tvornice brodova SAS Vektor. Posljednjih godina postaje većinski vlasnik te tvrtke u kojoj se proizvode motorne brodice i jedrilice. Privatizirana je SAS-ova flota Elana 31 u kojoj su 22 broda 1997. pripala tvrtki Andis čarter.

Iako se socijalistički diva SAS-a, u kojem je Antić istodobno razvijao nekoliko segmenata: uz tvornicu brodova Vektor, najveću marinu Zlatnu luku s 1.100 vezova do velike čarter-flote Elanovih jedrilica. Zadru imao zadatak da u tzv. sječi socijalističkih direktora ukloni samo Stanislava Antića. Kad u tvrtku više nisu stizali klirinski dolari iz SSSR-a, na nezadovoljstvo radnika nije bilo teško nametnuti i referendum o smjeni autoritativnog Antića. Svi koji su tada bili ‘za’ vrlo su se brzo pokazali jer nitko od nasljednika Stanislava Antića nije ni približno vratio dobro poslovanje, a kamoli SAS-ov status i slavu.

Nije to uspjelo ni Robertu Škifiću, koji je, kažu njegovi dojčerašnji kolege, vrebao priliku kad će zauzetiti direktorsku fotelju. Postao je SAS-ov tehnički direktor i bio je član Upravnog odbora kad je uz pomoć Božene Mesec, potpredsjednice Hrvatskog fonda za privatizaciju, 1995. postao direktor SAS-a nakon što su prije toga u toj fotelji sjedili njegov prijatelj Božidar Dragoslavić i Jerko Sesartić iz Solina. Škifić je preuzeo SAS znajući da će tada s ruskog tržišta doći na naplatu veliki posao, podsjećaju Škifićevi kolege navodeći da se nikad nije pojavljivao kao frontmen u rizičnim situacijama.

Vješto je izbjegavao suočiti se sa zaposlenicima, koji su vrlo brzo štrajkovima upozoravali na izrazito lošu situaciju u poduzeću u kojem su im plaće, ionako niske, kasnile mjesecima. Trebalo je ponovno uspostaviti veze s istočnim tržištem jer je nova, zapadna bilo teško osvojiti u situaciji kad se ta vrsta metaloperađivačke industrije našla u krizi. SAS je bio na rubu propasti u poslijeratnim godinama. Novom direktoru Lenca danas se pripisuje uspješno provedena rekonstrukcija nekadašnjeg socijalističkog diva SAS-a, u kojem je Antić istodobno razvijao nekoliko segmenata: uz tvornicu brodova Vektor, najveću marinu Zlatnu luku s 1.100 vezova do velike čarter-flote Elanovih jedrilica.