Hrvatski programi malo pozornosti posvećuju odgovarajućem povezivanju sektora MSP-a s velikim izvoznicima da bi se time ostvario efekt ekonomije obujma i povećala konkurentnost.
U Splitu je prošlog tjedna održan Četvrti kongres malog i srednjeg poduzetništva Hrvatske (MSP), koji je razmatrao politiku financiranja i poticanja toga veoma važnog sektora hrvatskoga gospodarstva. Zanimljiva tema, prelijepa lokacija, veoma dobra posjećenost od strane gospodarstvenika i sudjelovanje visokih državnih funkcionalara (na početnom dijelu kongresa) obećavali su dobre rezultate ove korisne inicijative HUP-a.
Koliko god atribut malo i srednje poduzetništvo asocirao i na nešto ‘malo’ i time na nešto manje važno, taj sektor čini kralježnicu gospodarstva. U prilog tome govor činjenica da su MSP-i brojčano dominantni: predstavljaju čitavih 99,4 posto od ukupnog broja poduzeća, zapošljavaju oko 66 posto zaposlenih u privredi, ostvaruju oko 54 posto ukupnog prihoda i oko 46 posto hrvatskog izvoza.
Sektor MSP-a bit će još važniji u budućnosti. Razvojni potencijali Hrvatske, a ponajprije turizam, poljoprivreda, prerada drva, moderna industrija i drugi najbolje se mogu potvrditi putem malih i srednjih ekonomskih jedinica. Treba dodati i da je hrvatsko tržište premalo da bi se moglo očekivati ozbiljnija ulaganja u velike proizvodne jedinice. I većina hrvatskih velikih poduzeća spada, prema europskim standardima, u malo i srednje poduzetništvo. Zbog svega toga vjerojatno bi trebalo mijenjati i paradigmu hrvatskoga gospodarstva. Ono je prije svega gospodarstvo malih i srednjih poduzeća i kao takvo zaslužuje posebnu društvenu pozornost.
S obzirom na to da je ekonomska politika usmjerena prema rastu i razvoju svih poduzeća, nameće se pitanje zašto treba posebno poticati razvoj sektora malih i srednjih poduzeća. Nisu li ta poduzeća, kao i sva ostala, upućena na to da konkurentnošću i efikasnošću osvajaju tržišnu poziciju u zemlji i izvozu? Premda su MSP-i općenito upućeni na tržišnu utakmicu na kojoj su važne performanse i kvaliteta, ipak postoji potreba da ih se i posebno potiče i stimulira. Tako se radi i u mnogo razvijenijim zemljama, a ugledne međunarodne ustanove, među kojima su Europska unija, Svjetska i Europska razvojna banka izgrađuju posebnu politiku podrške i poticanja za razvoj malih i srednjih poduzeća.
U Hrvatskoj postoji nekoliko vitalnih razloga za poticanje razvoja sektora MSP-a. Prije svega, riječ je o najvećem segmentu privrede i relativno najvećem izvozniku. Sektor MSP-a predstavlja i najvažniji potencijal za ukupni rast, novo zapošljavanje, ravnopravnosti regionalni razvoj i veći izvoz u budućnosti.
Uza sve istaknuto, postoje i specifični razlozi za poticanje razvoja tog sektora. Oni su, dijelom, rezultat relativno niske razvijenosti poslovnog okruženja u Hrvatskoj, ali i viših troškova kojima su, zbog svojih malih dimenzija, izložena mala i srednja poduzeća. Na taj način ona imaju relativno više troškove za administrativne procedure, moraju više ulagati u obradu i razvoj tržišta, teži i skuplji im je pristup izvorima financiranja i moraju mnogo više ulagati u istraživanje i razvoj. Prema tome, ta poduzeća imaju veće specifične troškove na osnovi nepovoljne ekonomije veličine.
Zbog toga bi bilo zanimljivo ukratko se osvrnuti na dosadašnju politiku i praksu poticanja razvoja tog sektora u nas. Za to pak treba odgovoriti na nekoliko pitanja, kao što su: kakva je općenito politika prema malom i srednjem poduzetništvu; kako, oni najzainteresirani – mala i srednja poduzeća (‘poticani’) – percipiraju sadašnju politiku poticanja; može li se naš sustav poticanja prema koncepciji i uspješnosti uspoređivati s razvijenijim zemljama? Otvorili smo brojna pitanja u vezi s kojima ćemo pokušati izvući najzanimljivija razmišljanja iznesena na splitskom kongresu.
