Nakon završetka fakulteta u glavi treba posložiti stvari vezane uz budućnost i postaviti si realna očekivanja. Možda jest nemoguće ostvariti zamišljene ciljeve do tridesete godine, a realnije ostvariti ih do 40-e. Je li to uistinu tragično?
Uskoro ću završiti studij. Već kao mali dječak odlučio sam se baviti područjem koje studiram i smatrao sam da svojom upornošću, ambicioznosti, pa i tvrdoglavosti, mogu ostvariti svoj cilj, a to je zaraditi do 30-e godine toliko da mogu živjeti ugodnim životom kojem težim. Došao sam u krizu i shvatio da mi obrazovanje nije ispunilo očekivanja, odnosno nije dovoljno da mogu u relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvariti svoj cilj. Nažalost, to sam shvatio tek sada, na devetoj studiji od 10 mogućih, zbog čega sam poprilično razočaran i bezvoljan. Tragično je što sam cijeli svoj život, stil i način života posvetio formalnom obrazovanju i fakultetu, da bih sada, kao apsolutent, shvatio da ne mogu ostvariti postavljeni cilj u razumnom vremenskom roku. Zbog formalnog obrazovanja i nekih drugih uvjeta zanemario sam mnoge društvene i kulturne vrijednosti i doveo se u situaciju da nemam društveni, obiteljski, pa čak i ljubavni život. Ukratko, postao sam kronični osamljeni perfekcionist, odnosno ne prihvaćam ništa što nije savršeno. Nemam nikoga komu se mogu obratiti za pomoć, što više, ne znam je li moj problem psihijatrijske ili neke druge prirode. Nezadovoljan
Problemi o kojima pišete nisu neuobičajeni niti su rijetki. Mnogi se spotaknu pred ciljem i onda se pitaju u čemu je stvar, što im se to događa. Izgube motiv, ne nalaze više smisao, sumnjuju u mogućnosti koje su im se donedavno činile ne samo mogućima nego i vrijednim svakog truda. Jednoga se dana probude i pitaju se: ‘Kako sam došao do ove točke?’
Kao i kod mnogih ljudi koji dugo godina savjesno ostvaruju svoj plan, vjerujem da ste se i vi zasitili, da osjećate neispunjenost zbog životne neravnoteže, a potom i od straha od očekivanja koja ste postavili. Uskoro završavate jedno razdoblje života, pa vam i to postavlja određene zahtjeve koji vas plaše. Odradili ste velikim dijelom svoj dio posla da biste ispunili ciljeve, no ponestaje vam vjere i smatrati da onim dijelom nad kojim nemate kontrole nećete moći ovladati, a tako ni osigurati sebi onakav stil života kojem težite. Uz to živimo u društvu koje nedovoljno cijeni rad i odricanje, a znanje ne nagrada sustavno i primjereno.