Nekad vas naprosto mora fascinirati sposobnost Hollywooda da reciklira od nemila do netraga. Najspamtinije bude kad u naoko običnu priču, krimi, pokuša upakirati društvenu relevantnost i ozbiljne opservacije o modernom društvu. Ovdje je, primjerice, riječ o vojnerizmu novog čovjeka koji uživa u patnji drugoga. Kao da to nije bio slučaj od prapovijesti samo što sad imaju daleko bolje tehnike mogućnosti. Uglavnom neki, znate već, vrhunski supergenij koji je prepametan i za NASA-u, otima ljuđe, naoko nasumično, i muči ih na sofisticirane ‘slagalica smrti’ načine, a sve to radi uz upravo fascinant pre-sjek elektronskih, mehaničkih, manipulativnih i ostalih talenata. K tome je i klinac. Ako ste, pak, mislili da ćete se izvući od lamentiranja otuđenosti djece od njihovih prezaposlenih roditelja – prevarili ste se. Iako treba cijeniti da se na to obrecnu tek onako, ovlašteni u hodu.
Priča je sasvim zgodna i u rukama, ne znam, Finchera, postala bi vrhunski mračnjački triler, ovako je enciklopedija kliševa i stvarno smiješnih pokušaja izvođenja sive, depresivne atmosfere inače vrlo seksi grada Portlanda. Na internetu su uspjeli jedino Diane Lane navesti kao pozitivan odmak od uobičajenih rješenja u smislu da nije mlada, zgodna i zategnutа, već pomalo oronula i ovvala. Pozitivan odmak, kako kome. Ako već morate gledati nategnuti triler o propasti moderne civilizacije i urušavanja ljudskih vrijednosti, koje su, navodno nekad negdje postojele iako nitko ne može baš reći kad i gdje, radije biste uživali u nekoj sočnoj duplernici nego u baki-cama. Što se tiče relevantnih kritičara i novina, ocjena je jednoglasna, riječ je o lako zaboravljivom filmu koji možete jeftinije i lakše odraditi doma na televiziji.
