Primili smo presudu suda drugog stupnja kojom je odbijena naša žalba i kojom je naše trgovačko društvo izgubilo spor te je obvezano platiti drugoj strani određeni novčani iznos. Ispod obrazloženja ne stoji nikakva pravna pouka pa nas zanima znači li to da nemamo više pravo na pravni lijek ili ne?
Zakon o parničnom postupku u članku 338. navodi od čega se sve presuda sastoji, pa propisuje da mora imati uvod, izrezku i obrazloženje. Iako se tu ne navodi i pravna pouka ili pouka o pravnom lijeku, potpuno je i u teoriji i praksi jasno da se takva pouka stavlja u presudu iza obrazloženja, ali samo ako je riječ o tzv. redovnim pravnim lijekovima, a ne i izvanrednim. Ako je vaša žalba odbijena, to znači da je presuda postala pravomoćna i tu više nema mjesta redovnom pravnom lijeku. U vašem pitanju nema podatka ni koji je sud postupao (općinski ili trgovački) ni o kolikom je novčanom iznosu riječ. Ako je riječ o presudi općinskog suda i ako novčani iznos onoga zbog čega je uložena žalba prelazi 100.000 kuna, imate pravo na reviziju kao izvanredni pravni lijek. Ako je bila riječ o presudi trgovačkog suda, vrijednost žalbom pobijanog dijela presude u prvom stupnju mora premašiti iznos od 500.000 kuna. Ako konkretna presuda ne udovoljava naprijed navedenim zahtjevima, postoji mogućnost da je sud drugog stupnja (žalbeni sud) odlučio i to tako u presudi i naveo, da stranka ima pravo na reviziju, što može (ali i ne mora) učiniti ako je riječ o rješenju nekog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana. Nažalost, žalbeni sudovi relativno rijetko koriste tu mogućnost. Ne da li žalbeni sud tu mogućnost stranci, stranka se može obratiti Ustavnom sudu Republike Hrvatske ako smatra da su joj povrijeđena Ustavom Republike Hrvatske zajamčena prava. Ni revizija ni ustavna tužba nemaju suspenzivni učinak, što znači da njihovo ulaganje ne sprečava ovrhu, što bitno umanjuje njihovu učinkovitost.
Konsignacijska skladišta kao vrsta carinsko-smještajnih prostora više ne postoje, a to znači da više nema ni klasične konsignacijske prodaje iako članak 44. Zakona o trgovini uređuje postupak prodaje strane robe s konsignacijskog skladišta. Prodaju te robe preuzela su privatna carinska skladišta tipa D. Postupak carinskog skladištenja jest postupak s odgodom plaćanja carine i ujedno postupak s gospodarskim učinkom. Carina i PDV plaćaju se tek kad se roba pusti u unutarnji promet, što znači da se plaćanje carinskog duga odgada do trenutka kad roba napušta carinsko skladište.
