Home / Financije / Dnevnik malog ulagača

Dnevnik malog ulagača

Danas se bojimo hoće li većinski vlasnici prikazati u izvješćima sve što imaju, što često ne čine jer žele jeftino kupovati. Vrlo brzo ćemo se bojati da nam, želeći zadržati menadžerske pozicije, prikazuju da su zaradili i više nego što stvarno jesu.

Na licu Darinka Kosora vidjelo se da govori manje nego što zna. Morao sam provjeriti koliko je daleko spremam ići. Postoji liječnička tajna, ali informacije često procure. Isto je i s advokatima, pa i s novinarima. Kosor nije esencija moći, ali dovoljno je što kavu pije u Charlieju da bi znao cijelu istinu. A kreće se on u još hodnika…

O.K., u telefonskom razgovoru nije imenovao čovjeka, ali je imenovao banku čiji je visokopozicionirani fond menadžer toliko ‘slobodan’ da je ovce šišao na svoje ime. Čak nije našao susjeda koji bi formalno zadavao naloge. No, evo što je Kosor smio reći u diktafon: – Znakovito je što je većina institucija bila izneđena da netko s političke razine reagira na nastalu situaciju. Političari se miješaju u sve što je zanimljivo većim skupinama građana. Ovdje je riječ o stotinama tisuća zainteresiranih, a nitko se, osim mene, nije umiješao. Imam mnogo istomišljenika koji, za razliku od mene, šute. Razgovarao sam sa stotinama ljudi, od kojih su mnogi visoko rangirani na tržištu kapitala, ali se boje govoriti. Rekli su da potpisuju sve što sam rekao, ali da ne smiju reći jer će biti sankcionirani. Da je kriza pogodila banke i fondove, ti ljudi bi i te kako reagirali. Izgubili su samo mali igrači, dok su veliki zaradili. Čak ne bih rekao da je politika namjerno srušila tržište da bi stranom kapitalu omogućila jeftinu kupinu hrvatske imovine. Nego su to, u interesu stranoga kapitala, učinile banke u stranom vlasništvu.

Pa, da završimo s tim. Činjenica je da vlasnici hrvatskih tvrtki, osobito malih, onih koje su srž recimo njemačke ekonomije, često tražeći kredit u bankama čuju da su njihovi projekti dobri, ali kredit neće dobiti. Ponekad im u tim stranim bankama otvoreno kažu da ne namjeravaju otežavati posao europskim proizvođačima. Zašto biste vi Hrvati to sami proizvodili? Lijepo vi to kupite od nas. Može i na kredit.

Da sam jedan od stradalnika posljednje krize, možda bih bio kivan na cijeli svijet. Međutim, glava je i dalje visoko iznad vode, nastojat ću iskoristiti možda zadnji val zaradivanja na rastu cijena dionica. A onda mislim da nikome od nas neće biti druge nego se što bolje pripremiti za doba dividendi.

Ne vjerujem da će se čak i Agrokor spasiti preuzimanja, a kamo li manji igrači. Dakle, imamo većinske vlasnike kompanija, koji su ih mahom kupili za bagatel. Neki su ih brzo preprodali, neki su odlučili razvijati posao, a dionice će prodavati nakon što zaključe da svojom djelatnošću ne mogu zaraditi koliko na burzi. E, to će biti signal! Ne isključujem mogućnost da sam stvarno idiot, ali dok većinski vlasnici ne prodaju ni jednu jedinu dionicu, ni paketić, ni veliki dio svog dijela, a kamo li cijeli paket – ne vidim zašto bih se ja nervirao.

Da, neki će vlasnici jedva dočekati da prodaju tvrtku i presele se na Havaje, neki će se svim silama opirati stranom kapitalu i nastojat će je zadržati u svojim rukama. Nažalost, mislim da će ih vrlo, vrlo malo u tome uspjeti. Novi vlasnici, stranci, trudit će se kupiti uz popust. Vjerojatno upravo ovih mjeseci mnogi tiho kupuju. Vjerujem da će ti novi vlasnici povećati vrijednost kompanija, time i cijenu dionica, pa će dio prodati. Da će, u finalu, većinskim vlasnicima postati mali dioničari. Više nećemo zarađivati na rastu cijena, nego ćemo dijeliti dobit.

Danas se bojimo hoće li većinski vlasnici prikazati u izvješćima sve što imaju, što često ne čine jer žele jeftino kupovati i iskoristiti zadnji val zarada na cijenama dionica. Vrlo brzo ćemo se bojati da nam, želeći zadržati menadžerske pozicije, prikazuju da su zaradili i više nego što stvarno jesu. A valjda tako mora biti u doba dividendi…