Doznati što želi nova generacija potrošača

Praćenjem ponašanja potrošača na internetu može se prikupiti mnogo podataka o njihovim navikama i uz pomoć tih informacija planirati daljnje korake u tvrtkinu marketingu. Novi mediji omogućuju i mnogo više interaktivnosti u odnosu s kupcima. Brzo se može reagirati na njihove zahtjeve, odnosno mijenjati kampanje koje ne daju željene rezultate. Tako se i štedi novac jer se neuspješne kampanje mogu na vrijeme prekinuti, a novac se može preusmjeriti na projekte koji će dati željene rezultate.

Dolazi nova generacija potrošača koja manje čita novine i gleda televiziju, a više je vezana uz novu tehnologiju. Da bi joj se pristupilo, treba razviti nove marketinške kanale. Uz pomoć nove tehnologije kao što su, na primjer, blogovi ipak se ne može kontrolirati tko će dobiti poruku koju marketinška kampanja šalje – kaže Niel Hayward iz SAS-a.

Dio su nove generacije i današnji tinejdžeri, koji, čim ujutro ustanu, šalju pregršt SMS poruka. Oni prije jutarnje kave pale kompjutore da bi uz pomoć brzog interneta pogledali je li im tkogod poslao e-poruku ili zatražio da postane dio njihove mreže prijatelja na Facebooku. Pripadnici mlade generacije skloniji su online kupnji i većinu potrebnih informacija pronalaze na internetu. U takvom moru novih trendova teško je odlučiti na što potrošiti ograničeni marketinški pročelje: igrati na sigurnu staru televiziju ili započeti nesigurnim novim vodama i reklamne kampanje voditi preko interneta.

Nije važno za koju se opciju odlučuje tvrtka, nego njezini kupci. Jedno je jasno: da bi tvrtka opstala, treba ostati vjerna svojim sadašnjim kupcima, a da bi imala budućnost, mora se okrenuti novim generacijama i doznati što one traže.

Važno je u kakvu su stanju vaši kupci danas, ali i u kojem se smjeru mijenja njihovo ponašanje. Drugim riječima, ponašanje kupaca treba pratiti i prilagoditi mu se da bi ih se zadržalo – objašnjava David Williams iz SAS-a.

Dobar primjer praćenja navika kupaca jest praksa britanskoga maloprodajnog lanca Tesca. On je uveo takozvane kartice odanosti (engl. loyalty card) koje su njegovim kupcima omogućavale jedan posto popusta pri kupnji, bar je tako mislila konkurencija. U Tescu su zapravo prikupljali podatke o kupcima koji ulaze u njegove prodavaonice. Tako je doznao što kupuju, kakav im je životni stil i u kojem im se smjeru mijenjaju navike. Uz pomoć informacija s kartica tvrtka je uspjela shvatiti tko su njezini glavni kupci. Nakon toga ih je mogla pratiti, odnosno ići u korak s njima, zadržati ih i navesti da više kupuju upravo u njezinim prodavaonicama. Takvom su praksom postali jedan od najjačih maloprodajnih lanaca u Velikoj Britaniji.

Usluge vezane uz poslovnu inteligenciju potrebne su i na hrvatskom tržištu da bi se domaće tvrtke približile potrošačima nove generacije, ali i zadržale stare kupce. Uz pomoć informacija prikupljenih izravno od kupaca i one mogu pratiti trendove među potrošačima i tako učvrstiti svoje mjesto na tržištu.