na Tajvanu je nego u Hrvatskoj

Udrugia studenata elektrotehniike Europe EESTEC (Electrical Engineering Students European association), odnosno njezin lokalni odbor (LC) iz Rijeke, u suradnji s odborom iz Ljubljane organizirala je 22. međunarodni kongres studenata elektrotehnike. Od četvrtog se travnja održavao u Ljubljani, a devetog se preselio u Rijeku, gdje je i završio 14. travnja.

Na njemu su sudjelovala 92 studenta elektrotehniike iz Hrvatske, Italije, Francuske, Švicarske, Finske, Njemačke, Grčke, Španjolske, Bugarske, BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Cipra, Estonije, Mađarske, Letonije, Nizozemske, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slovenije, Švedske i Turske. EESTEC ima otprilike 1.700 članova u 43 lokalna odbora u 23 europske države.

Na kongresu je svaki lokalni odbor podnosio izvještaj o prošlogodišnjim aktivnostima, odnosno o organiziranim radionicama i ostvarenim projektima. Raspravljalo se o problematično vezanoj uz udrugu, odlučivalo o važnim pitanjima, govorilo o organizacijskim problemima i načinima rada te izabralo novo vodstvo EESTEC Internaciona. Nakon sedam godina tijekom kojih je Rijeka bila jedini lokalni odbor iz Hrvatske, ove su godine stao JLC-a (Junior Local Committee) dobi li kolege iz Zagreba i Osijeka.

Tijekom kongresa u Rijeci sudionici su bili smješteni u Opatiji, u hotelu Kvarner i Villi Amaliji. Za kongresnike je održan i svečani prijam na Tehničkom fakultetu, na kojem su im se obratili dekan Tonči Mikac i Zlatko Komadina, župan Primorsko-goranske županije u ime predsjednika Republike.

Sudionici kongresa imali su prigodu upoznati se sa znamenitostima Rijeke, organiziran je i izlet na otok Krk, a svakodnevne šetnje Opatijom svi ma su pružile nezaboravan doživljaj. Uza sve na vedeno našlo se vremena i za organizirane izlase u lokalne klubove tijekom kojih su se sudionici družili i sklapali nova prijateljstva.

Studentska udruga ELSA (The European Law Students Association) organizira u Osijeku od 1. do 4. svibnja Pravnu olimpijadu na kojoj će se okupiti 200-tinjak studenata prava iz Hrvatske i Europe.

Projekt koji su pokrenule ELSA Hrvatska i ELSA Osijek natjecanje je akademskog i sportskog tipa. Akademski dio natjecanja sastoji se od debate, natjecanja u govorništvu i izlaganja stvarnog slučaja iz sudskih prakse, tzv. moot courta. Svi detalji o prijavi sudionika i o natjecanju mogu se pronaći na internetskoj adresi www.lawlympics.com.

Malo hrvatskih studenata odlazi na poslijediplomski studij u inozemstvo, najvjerojatnije zato što se mnogi od njih boje da je takav studij skup. Stoga će zvučati nevjerojatno podatak da su troškovi života studenta na Tajvanu koji ima stipendiju tamošnjeg sveučilišta otprilike najviše tisuću kuna na mjesec; usporedbi radi, zagrebačkim studentima treba bar dvostruko više. Troškovi avionskog prijevoza, naravno, nisu uključeni, ali s obzirom na stipendiju za nekoliko se mjeseci može uštedjeti za avionsku kartu. To navodi na pomoć da su uvjeti dobivanja takve stipendije rigo rozni, međutim, istina je posve drukčija. Priča zagrebačkog studenta Ante Pecotića, nadamo se, potaknut će sve one koji žele otići u inozemstvo na poslijediplomski studij, a taj im korak još djeluje apstraktno i nedostižno.

• Moje su ocjene bile iznadprosječne – kaže Ante – ali to nije bio uvjet dobivanja stipendije.

• Sveučilište na Tajvanu otvoreno je širom inozemnim studentima, posebice Europskim koji ondje žele steći novo znanje i iskustvo. Ocjene nisu presudne i prosječni su studenti također dobrodošli.

Tajvanska avantura zagrebačkog studenta počela je u srpnju prošle godine kad je preko fakulteta došao u kontakt s tajvanskim sveučilištem. No ideja o odlasku rodila se mnogo prije.

• Nakon što sam shvatio da cijeli svijet surađuje s Kinom ili ondje obavlja svoje poslove, dobio sam ideju za nastavak studija na Istoku. I Hrvatskoj je to još neistraženo područje, ali vrijeme je da se to promijeni – smatra Ante.

Kineski je jezik Ante počeo učiti na završnoj godini fakulteta. Poznavati kulturu, jezik i običaje naroda važan je korak u razvijanju kvalitetnih poslovnih odnosa, ali i imidža uspješnog poslovnog čovjeka. Opstanak u poslovnom svijetu isto ka ne može se postići ne zavirite li i iza zastora, misli Ante.

• Poslovni ljudi sa Zapada imaju problem s doživljavanjem i shvaćanjem kineske kulture, i to loše utječe na posao. Kinez razmišlja o svijetu na dva načina: jedan je – obitelj, a drugi su – svi ostali. Za uspostavljanje kvalitetnog poslovnog odnosa s tamošnjim poslovnim čovjekom treba biti što bliži pojmu obitelji, odnosno znati kako se integrirati u taj krug – kaže Ante.

Ante uža studij radi i na sveučilišnom radu te kao asistent na Sveučilištu. A kako zapravo izgleda stručni studij iza egzotičnih kulisa od čudesnih hramova, šarolih tržnica i bajkovite arhitekture? Ljudi i zanimljivosti? Kakvi su tamošnji studenti? Uhvatili smo Antu dok je bio nekoliko dana u Zagrebu i strpljivo nam je odgovorio na ta, ali i mnoga druga pitanja o jednom od azijskih tigrova.

• Kad sam krenuo na Tajvan, znao sam samo da idem u posve nepoznatu okolinu. Sada se već odlučno služim štapićima, a pronašao sam i vrlo dobre restorane koji ondje nisu nikakav luksuz.

jer najsukljpa većera, recimo, stoji najviše 90 kuna, što znači da već za 30-ak kuna možete dobiti dobar i kompletan obrok u dobrom restoranu – priča Ante.

Southern Taiwan University of Technology privatno je sveučilište u gradu Tainanu osnovano 1969. i u većinskom vlasništvu korporacije Uni President, najveće kompanije na Tajvanu. Ima 18.000 domaćih i 77 stranih studenata iz Paragvaja, Bolivije, Kambodže, Vijetnama, Japana, Hong Konga, Kine, Indije te sa Filipina i Tajlanda. Ante je tom popisu nedavno pridružio i Hrvatsku.

• Živim u studentskom domu u kampusu udaljenom dva kilometra od središta grada. Smješten sam, kao i ostali inozemni studenti, u četverokrevetnoj sobi. Veoma sam zadovoljan smještenjem, sobe su udobne, a i cimeri su mi izvrsni. Trenutačno imam dva cimera, jedan je iz Vijetnama, a drugi iz Bolivije – kaže Ante.

Na studiju za stupanj Master of Business Administration, na kojem je Ante, 50 je studenata. U dvije godine studija Ante mora položiti 16 predmeta od kojih je pet izbornih, a obuhvaćaju sve, od statistike i marketinga do menadžmenta i financija. Na drugoj je godini teorijska nastava samo u prvom semestru, tako da će Ante ostati dosta vremena za magisterij i poslovnu praksu, za koju, kaže, već ima nekoliko ponuda iz tajvanskih kompanija. Grad Tainan nalazi se na jugozapadnoj obali otoka, ima otprilike 765 tisuća stanovnika i četvrti je grad po veličini na Tajvanu. Od 1661. do 1887., za vrijeme dinastije Qing, bio je glavni grad Tajvana, i današnje ime otoka zapravo je staro ime toga grada.

• Stranaca nema mnogo, a oni koje sam primijetio ili upoznao, većinom su turisti ili su došli predavati engleski jezik. Inače, ondje se može dobro zaraditi poučavanjem engleskog, od 10 do 15 tisuća kuna na mjesec, a troškovi stanovanja prilično su niski – objašnjava Ante.

Osnovne stvari kao što su hrana, struja, voda, komunalije i internet ondje su gotovo besplatne. I Hrvatska bi najprije trebala osigurati lakše zadovoljenje osnovnih životnih potreba jer bez toga se ne može ostvariti gospodarski razvoj. No pritom treba veoma paziti na prirodu jer Tajvan je svoju, kaže Ante, prilično narušio.

Ljudi su ondje smireniji od nas, osjeća se žurba, ali mnogo manja nego u našoj zemlji.

• Jednom sam prigodom razgovarao s prijateljicom koja je dala otkaz i tražila je drugi posao. Pitao sam je što joj je prioritet u odabiru posla pretpostavljajući da je to, kao i svagdje, novac. No odgovorila je da je novac na zadnjem mjestu i da od novog posla traži samo da joj se sviđa. To nije neobično, ljudi su ondje jednostavno naučili živjeti skromno i nisu opsjednuti prestižem i luksuzom – kaže Ante.

Mladi Tajvanci ne idu u noćne klubove. Mladi na Tajvanu kao da su cijepljeni protiv trenutačnih zapadnjačkih trendova. Moda ih ne zanima previše, a šopingiranje kakvo mi poznajemo kod njih ne postoji. Ne preferiraju noćne klubove i diskoteke, nego restorane, možda i zbog toga jer nisu rezervirani samo za one s dubljim džepom.

Kriminala, kaže Ante, ima vrlo malo i život je i u velikim gradovima dosta siguran. Trgovine, na primjer, nemaju senzore za sprječavanje krađe, što stvara dojam da im, jednostavno, ne pada na pamet nikakvo agresivno ponašanje. Tolerancija, poštovanje i rad su imperativi, ne samo u teoriji.

Nakon poslijediplomskog studija Ante se namjerava vratiti u domovinu. U budućnosti se vidi na relaciji Istok – Zapad, a kako će to točno izgledati, pokazat će vrijeme. Možda je Ante, kao prvi hrvatski student u Tainanu, začetnik novog trenda u sve potrebnijem i perspektivnijem povezivanju Istoka i Zapada.