Hrvatska turistička ponuda nije dovoljno razvijena, nemamo programe koji se nude za veći dio godine, koje bi gosti nakon dolaska mogli sami izabrati i rezervirati, a ni promidžba nije namijenjena individualnim gostima.
Od rujna 1995. godine, otkad je ‘miš’ ušao u komercijalnu upotrebu pa se internetom mogu koristiti i laici, naglo raste broj svih podataka predstavljenih na internetu, pa tako i ponuda putovanja, smještaja i drugih turističkih usluga. Putnici za jednostavnije rezervacije letova i smještaja postaju sve manje ovisni o organizatorima putovanja. Oni više nisu ni jedini opskrbljavači jeftinijega zračnog prijevoza, jer od početka ovog tisućljeća leti sve više niškotarifnih prijevoznika.
Veliki organizatori putovanja koji su prije rata dovodili znatan broj turista u Hrvatsku, sada ih dovode sve manje. Razlozi su višestruki. Iz navedenih razloga, kao i promijenjenih potreba i motiva putovanja turista, općenito manje turista putuje u grupnom aranžmanu, no u Hrvatsku putuje i relativno manje turista s naših glavnih turističkih tržišta.
Promjene stope PDV-a na usluge smještaja i agencije usluge, koje se primjenjuju od 1. siječnja 2006. godine, nanijele su nemjerljivu štetu konkurentnosti hrvatskog turizma. Da bi se potaknulo uključivanje hrvatske turističke ponude u programe inozemnih turoperatora, 2001. uvedena je nulta stopa PDV-a na usluge organiziranih inozemnim gostima kao i potpore za sniženje troškova organiziranog prijevoza i produljenje sezone. No, Sabor u srpnju 2005. usvaja promjene stopa PDV-a koje s nula posto za smještaj inozemnih organiziranih gostiju i agenciju proviziju na te usluge rastu na 10 posto, a svih agencijskih usluga (kružnih putovanja, transfera, naknada i dr.) s nula na 22 posto PDV-a.
Tijekom 2006. i 2007. godine cijene organiziranih putovanja iz inozemstva prema Hrvatskoj rastu 30 posto, turisti to ne prihvaćaju i manje kupuju aranžmane. UHPA procjenjuje da su hrvatski hotelijeri izgubili 2,600.000 organiziranih noćenja ali i cijeli turizam jer se u cijeni boravka od jedne trećine do polovine troška odnosi na smještaj a ostalo na druge usluge. Prosječna dnevna potrošnja turista u 2007. godini iznosila je 55 eura. Zbog manje potražnje inozemni turoperatori sve manje uključuju naše smještajne kapacitete u svoje kataloge. Kako strani partneri imaju manju prodaju, naručuju i manje usluga našim receptivnim agencijama pa njihova profitabilnost s približno 10 posto u razdoblju od 2003. do 2005. pada na približno četiri posto. Time one mogu manje ulagati u osobnu obradu tržišta jer korespondencija i telefonski razgovori ne mogu zamijeniti osobni kontakt s postojećim i novim partnerima na sajmovima, pri posjetima u njihovim uređajima i dr. Konačno, zbog smanjenja prihoda one ne mogu samostalno ulagati u razvoj novih proizvoda u destinacijama, kao destinačke menadžment kompanije. A ta su ulaganja nužna jer samo stalne inovacije ponude zadržavaju stare goste i dovode nove.
