U Hrvatskoj možemo očekivati znatan rast energetskih potreba. Plinacro, tvrtka u stopostotnom vlasništvu države, jedini je transporter prirodnog plina u Hrvatskoj i velikom brzinom širi plinsku mrežu kroz cijelu državu. Energent koji se donedavno upotrebljavao jedino u sjevernoj Hrvatskoj došao je u Istru, plinske cijevi upravo se polažu kroz Liku, a Dalmacija tek čeka blagodati plina. Gradi se plinovod Slavonski Brod – Donji Miholjac i spoj s mađarskim transportnim sustavom preko kojega će Hrvatska dobiti drugi dobavni smjer plina. Iako mnogi pričaju o vjetroelektranama, bioplinitu ili biodizelu, plin će biti energent ovog stoljeća. Za razliku od naftne, još ga ima u izobilju i relativno ga je lako dobiti iz bušotina. Mnogo manje onečišćuje okoliš od ugljena i mazuta, pa je pogodan za gradnju novih termoelektrana. Branko Radošević, čovjek koji energet sutrašnjice dovodi do hrvatskih gradova, objašnjava prednosti gradnje skladišta plina u Hrvatskoj i LNG terminala.
– Kakvo je današnje stanje u hrvatskom energetskom sektoru? – U skladu sa zakonskim regulativom u Hrvatskoj je jedini relevantan dokument za dugoročno planiranje energetskih bilanci i energetskog instituta ‘Hrvoje Požar’ nakon razvoja distributivnih sustava očekuje se ukupna potrošnja od 500-tinjak milijuna prostornih metara prirodnog plina za potrebe Dalmacije, a uz moguću gradnju plinske elektrane i znatno više. Očekuje se i potrošnja od 300-tinjak milijuna prostornih metara prirodnog plina za potrebe Bosne i Hercegovine. Kad je riječ o strukturi potrošnje, očekujemo gradnju nekoliko elektroenergetskih projekata i razvoj industrijske potrošnje te potrošnje za potrebe kućanstava. Mislim da će nakon dovođenja prirodnog plina gospodarski subjekti Like i Dalmacije prepoznati sve dobrobiti njegove uporabe. Imajući na umu njegovu ekonomsku i ekološku prihvatljivost, pritom posebice mislim na turizam.
– Kakva je danas uloga plina u gospodarstvu Hrvatske, a kakva će biti u budućnosti? – Realizacijom razvojnih planova tvrtke Plinacro nakon 2011. najveći će dio područja Republike Hrvatske biti pokriven visokotlačnim plinskim transportnim sustavom. Jasno je da tako visoka, gotovo potpuna teritorijalna pokrivenost visokotlačnim plinskim sustavom nije dovoljan preduvjet za sveobuhvatnu plinofikaciju Republike Hrvatske, nego da taj sustav mora jamčiti i uvjete za dugoročnu, pouzdanu i sigurnu dobavu prirodnog plina. Hrvatska se radi dugoročne sigurnosti dobave, a usprkos još velikoj vlastitoj proizvodnji prirodnog plina i dosad uglavnom pouzdanom uvozu ruskog plina, treba usmjeriti na nove izvore i mora dijelovati na prirodnog plina. U našem užem i širem okruženju, a i na našem teritoriju, razmatra se, planira i priprema nekoliko strateških energetskih projekata. Hrvatski visokotlačni plinski transportni sustav osmišljen je za prilagodbu svim dobavnim i tranzitnim projektima. Razvoj plinskog sustava RH uočile su i prepoznale zemlje u regiji te njihove energetske kompanije, pa tako postoji nekoliko inicijativa za racionalizaciju i povećanje sustava te otvaranje novih tranzitnih puteva. Upravo će novi dobavno-tranzitni projekti otvoriti nove razvojne mogućnosti visokotlačnoga transportnog sustava i stvoriti uvjete za nastanak regionalnoga plinskog raskrižja. Tako će se postići velika energetska sigurnost hrvatskog tržišta, ali i napraviti strateški iskorak u regiju, i to u gotovo svim segmentima poslovanja s prirodnim plinom (proizvodnja, nabava, tranzit, skladištenje, trgovina…), i ojačati gospodarski i politički položaj Hrvatske.
– Koliko plina Hrvatska dobiva iz vlastitih izvora? – Neslužbene brojke za 2007. pokazuju da je od ukupno 2,98 milijarde prostornih metara plina iz vlastitih izvora osigurano 1,93 milijarde. Hrvatska danas podmiruje čak 60 posto svoje potrebe za prirodnim plinom iz domaćih izvora, a 40 posto iz uvoza. Zbog porasta potrošnje i pada domaće proizvodnje taj će se odnos pogoršati. U skladu s godišnjim energetskim pregledom Energija u Hrvatskoj 2006., koji izdaje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatska je 2006. od ukupno 2,9 milijardi prostornih metara plina 1,8 milijardi osigurala iz vlastitih izvora. Europska unija, primjerice, uvozi 55 posto plina, a očekuje se da će do 2030. uvoz porasti na 75 posto.
– Razmišlja li se o kraku plinovoda do Italije da bi se dobila alternativa ruskom plinu? – Plinovodni sustavi Hrvatske i Italije već su povezani plinovodima preko plinskih polja u sjevernom Jadranu. S obzirom na sadašnju situaciju u energetskom okruženju i imajući na umu njezine goleme potrebe za plinom, Italija je zasad energetska crna rupa, to jest svi se veliki europski projekti temelje na isporuci energije u Italiju, a ne iz nje. Stoga je nerealno očekivati da bi se dugoročne potrebe Hrvatske za prirodnim plinom mogle zadovoljavati uvozom preko Italije. Međutim, nužno je sagraditi interkonekcijski plinovod između Italije i Hrvatske, i to upravo radi razmjene energije i povećanja sigurnosti te pouzdanosti opskrbe obiju država.
– Ima li alternative izvorima ruskog plina? – Radimo na projektima koji bi osigurali plin iz kaspijske regije, Irana te putem LNG terminala. Međutim, realizacija tih projekata ne ovisi samo o određenoj kompaniji ili jednoj državi. Dovodnje plina iz tih alternativnih izvora složen je, dugotrajno i vrlo skup projekt. Takve projekte razvijamo ponajprije radi povećanja sigurnosti i osiguranja raznovrsnosti izvora dobave. Međutim, ni u kojem slučaju ne trebamo zanemariti ili podcijeniti današnji izvor i dugogodišnjega stabilnog partnera Gazprom, s kojim Hrvatska, kao i cijela Europa, želi putem dugoročnog ugovora osigurati stabilnu, pouzdanu i dugoročnu dobavu prirodnog plina. Stoga intenzivno gradimo nove transportne kapacitete drugim dobavnim smjerom preko Madarske.
– Što mislite o projektu Nabucco, odnosno o dovođenju plina iz kaspijske regije? Je li ostvariv i kako bi Hrvatska u njemu mogla sudjelovati? – Projekt Nabucco, poput drugih velikih projekata, ovisi o mnogim, ne isključivo energetskim utjecajima. Predvodi ga austrijski OMV, a podupire ga i Europska komisija. Međutim, da bi se Nabucco (kao i svi ostali veliki projekti kojima se želi dovesti prirodni plin iz kaspijske regije) ostvario, ključno je osigurati izvor plina. A taj projekt zasad ima zajamčeno jedino tržište. Vjerujem da će OMV i Gazprom naposljetku postići dogovor o tom projektu i da će se Nabucco, uz neke modifikacije, realizirati. Kad je riječ o Hrvatskoj, prema planu razvoja, gradnje i modernizacije plinskog sustava naš je transportni sustav plinovoda koncipiran tako da postoji mogućnost priključenja na bilo koji veliki projekt u regiji, pa tako i na Nabucco. Gradnjom interkonekcije s Madarskom osigurat će se povezivanje na gotovo sve planirane velike projekte u tom području i tako omogućiti dobavu prirodnog plina za Hrvatsku.
– Što se događa s konzorcijem koji bi trebao graditi LNG terminal na Jadranu? Koje bi tvrtke trebale sudjelovati u tom projektu? – Tvrtke E.ON, OMV, RWE, Total i Geoplin osnovale su s tvrtku Adria LNG d.o.o. u Zagrebu radi gradnje LNG terminala na jadranskoj obali. Hrvatskoj je ponuđeno uključenje hrvatskih tvrtki u projekt. Odluka o tomu koje će to tvrtke biti, s kojim udjelom i pod kojim uvjetima, još nije donesena. O tome, kao i o pregovorima sa stranim partnerima te rezultatima investicijskih i ekoloških studija ovisi početak gradnje LNG terminala, ali moguće je da se to dogodi već 2010. Plinacro se intenzivno priprema da bi investorima u LNG terminal osigurao priključak i pristup hrvatskom plinskom transportnom sustavu RH i da bi se plin dovelo do ciljanih odredišta.
– Hoće li se u Hrvatskoj graditi skladište za prirodni plin i kakve bi prednosti Hrvatska imala sagradi li se? – Prema Strategiji energetskog razvitka podzemno se skladište plina već trebalo sagraditi. To je ključno za osiguranje dugoročne stabilnosti plinskog sustava i tržišta plina. Hrvatska ima veliku sreću i prednost jer ima geološke strukture povoljne za skladištenje prirodnog plina. Razmatra se dvije lokacije: Okoli i Beničanci. Uz PSP Okoli gradnjom skladišta osigurat će se skladišne potrebe Hrvatske. A zahvaljujući svom geostatističkom položaju Hrvatska može sagraditi i regionalna skladišta, što, naravno, ovisi o razvoju velikih projekata u okruženju. Podzemno skladište plina veoma je strateški važno, pa bi njegovom gradnjom naša država uz nedvojbenu gospodarsku korist stekla i veliku stratešku regionalnu prednost.
– Planira li se uskoro poskupljenje plina? – Cijena plina u Hrvatskoj znatno je niža nego što u zemljama u okruženju. Osnovni su parametri koji utječu na nju udio domaćeg proizvodnje u ukupnoj potrošnji i cijena plina na svjetskom tržištu. S obzirom na to da će s razvojem tržišta i porastom potrošnje udio uvoznog plina rasti u odnosu na domaću proizvodnju i da cijena plina na svjetskom tržištu kontinuirano raste, sigurno je da će porasti i u Hrvatskoj. Uz to će liberalizacijom tržišta prirodnog plina, uključivanjem Hrvatske u energetsku zajednicu Južne i Istočne Europe te, naposljetku, pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji, cijena plina postat će tržišna kategorija. Tada se više ni domaća proizvodnja neće moći iskorištavati kao socijalna kategorija i na njezinu se račun neće moći snižavati cijena plina. Stoga je nužno postupno koristiti cijenu plina i tržišno ga vrednovati u sljedećem razdoblju da bismo spriječili šok koji bismo mogli doživjeti zbog skoka cijena nakon ulaska u EU.
**”U Hrvatskoj možemo očekivati znatan rast energetskih potreba.”**
