Dnevnik malog ulagača

Zašto bi većinski vlasnici dobit dijelili s malim dioničarima? Pa, dok o svemu odlučuju sami, vile, jahte i automobile jednostavno kupe ‘na firmu’.

U Francuskoj su, primjerice, od 1991. do 2005. dividende isplaćene dioničarima u svim tvrtkama povećane 2,25 puta, a prosječna je plaća porasla 6,6 posto… – dio je komentara Đure Tomljenovića iz Poslovnog kluba, šlag na dijalog s Direktorom otprije kojeg tjedna.

• Znaš, malo mi idu na živce tipovi koji favoriziraju P/E u odnosu na P/S. Hoću reći, kupio sam dionicu na P/E 3, ali što mi to vrijedi? Da tvrtka isplaćuje dividendu, recimo da pola dobiti podijeli dioničarima, za šest bih godina vratio ulaganje…

• Da, ali tvrtka ne daje dividendu, pa ne bude li cijena rasla, gotovo ti je svejedno jesli li dionicu kupio na P/E 3, 10 ili 30 – nasmijao se Direktor.

• I ne znam iritiraju li me više tipovi koji uvijek druge krive za svoj neuspjeh ili oni koji jednostavno odbijaju priznati i samu mogućnost manipuliranja dobiti, to jest tom famoznom multiplopm P/E. Ako si uljepšao financijsko izvješće, stranac će te prokužiti i neće kupiti tvrtku. S druge strane, ma kako financijsko izvješće loše izgledalo, lako ćeš ti njemu objasniti koliko tvoja tvrtka može zaraditi. Pod uvjetom.

• He-he, mislim da znam kamo ovo vodi – smijuljio se Direktor.

• Čovjek želi kupiti jahtu, a ne bi platio porez. Lijepo osnuje turističku tvrtku, pa mu se kupnja jahte tretira kao trošak i štedi na porezu.

• Diša se valjao od smijeha.

• Dalje, poslovao čovjek s tvrtkom Izlistanom na burzi kao nikad prije, ali ne bi da se to vidi. Fino osnuje tvrtku Nikad na burzu. Ako želi, recimo, sirovinu kupuje sâm od sebe, cijelu dobit strovali na račun te novoosnovane tvrtke. Na nju kupuje aute, vile, što već želi, a dioničarima Izlistane na burzi gače se tresu od straha.

• Ha, to je bolje od teorije zavjere…! To je praksa! – smijao se Diša tako zadovoljno da sam pomislio da se naslađuje vlastitom praksom.

Tri su skupine: u prvoj su vlasnici kapitala; ljudi iz druge višak vrijednosti troše na putovanja, idu u muzeje, obrazuju se… Treća je najbrojnija, njezini se pripadnici na ovaj ili onaj način izražavaju kroz sport. Druga i treća skupina troše da bi prva ubirala dividendu. Nije me lova uzela toliko da bih se odrekao članstva u drugoj i trećoj grupi, ali većinom svog kapitala sam u prvoj. I, dok sam na Bloombergu gledao kako rastu indeksi uzduž i poprijeko kugle zemaljske, slušao nekog dobroćudnog čovjeka kako onoj estetski operiranoj kolegici prognozira pad cijene nafte, ipak me je najviše razveselio Đuro Tomljenović. Otkako sam shvatio bit dioničarstva, jasno je da se neću odreći suvlasništva i sudjelovanja u raspodjeli dobiti, no kolega Đuro mi je dao alat za kvantificiranje bliske budućnosti.

Petar Veliki je rekao: ‘Ili morate vladati, ili vama moraju vladati!’ Ili moram biti vlasnik, ili meni netko mora biti vlasnik. O. K., suvlasništvo je sve što tražim, dovoljno je. Mi Hrvati sve uvozimo. Nakon što uvezemo vlasnike svojih tvornica, a oni povećaju i prihode i profitabilnost, valjda ćemo uvesti i dividendu.

A P/E? Mislim da ćemo pravi P/E znati tek nakon što većinski vlasnici cijele tvrtke ili njihove dijelove prodaju strancima pa ih oni u posljednjoj histeriji preprodaju armiji malih ulagača. U velikom finalu, lupajući se o glavu što su se ikad odrekli suvlasništva nad svojom domovinom, plaćajući više od cijene po kojoj su je prodali, mali ulagači postat će većinski vlasnici svoje zemlje. Ništa je negovor na kupnju, ništa na prodaju, ali s dividendom kao jedinom pravdom na kraju balade u posljednje se i mrtvi i P/E broje.