Home / Biznis i politika / Jalova politika briselskih birokrata prema Beogradu

Jalova politika briselskih birokrata prema Beogradu

Eurosong u Beogradu trebala bi otvoriti prošlogodišnja pobijednica Marija Šerifović, lani lučonoša demokracije, a ove godine četničkog antifašizma.

Već više od pet godina od ubojstva premijera Đinđića međunarodna politika i birokracija navodno rade na potpori demokratskim i prozapadnim snagama u Srbiji. Kupovali su prozapadnu orijentaciju novcem iz fondova Bruxellesa i Washingtona, pogodbama s Carlom del Ponte i toleriranjem nesuradnje s Haaškim sudom, političkim kinjenjem Hrvatske, pokušajem uspostavljanja balkanske ravnoteže krivnje, pisali su ‘planove za učvršćivanje postojanosti i podizanje boljška’ na Balkanu.

‘Vidovitiji’ državnici, poput bivšega francuskog predsjednika Chiraca, vidjeli su ‘demokraciju u očima’ Vojislava Koštunice kad je koaliranjem s Borisom Tadićem izbacio relativnog izbornog pobijednika Tomislava Nikolića iz vladajuće koalicije. Briselski birokrati požurili su dalekosežne političke zaključke izvesti iz show-businessa. Tako je prije godinu dana europski povjerenik Olie Rehn požurio izraziti svoje divljenje Mariji Šerifović, pobijednici Eurosonga. ‘Gledajte kako se Marija integrira’, poručivao je Rehn, ističući mladu pjevačicu kao primjer ostatku Srbije. A što se dogodilo u međuvremenu?

U međuvremenu se mlada nada srpske europske integracije Marija Šerifović priključila četnicima, odnosno Tomislavu Nikoliću, koji je na parlamentarnim izborima prije tri mjeseca ponovno bio relativni izborni pobijednik, najuvjerljivije dotad. Vojislav Koštunica, tip u čijim je očima Chirac ‘vidio’ demokraciju, odbio je podržati Nikolićeve oponente u pokušaju formiranja vlade i izazvao prijevermene parlamentarne izbore koji će se održati u nedjelju, neposredno prije početka festivala Eurovizije. Na izborima će vjerojatno Nikolić ponovno osvojiti najviše glasova dosad, osobito s obzirom na osamostaljenje Kosova do kojeg je došlo u međuvremenu. I analitičari predviđaju da bi nakon ovih izbora Srbijom mogla zavladati koalicija Nikolić-Koštunica, prava četnička kombinacija. A srpska je skupština, uz međunarodno odobravanje za svaki slučaj, prije nekoliko godina četnike i službeno proglasila antifašistima. Dakle, vrlo je vjerojatno da će u idućem mandatu Srbija imati vladu sastavljenu od četničkih antifašista. Smije li Zapad imati nešto protiv antifašista? Pregovori o formiranju vlade vjerojatno će trajati upravo u vrijeme održavanja Eurosonga u Beogradu. Prema tradiciji, trebala bi ga otvoriti prošlogodišnja pobijednica Marija Šerifović, lani lučonoša demokracije a ove godine četničkog antifašizma. To su, eto, dosezi međunarodnog rada na postizanju boljška na primjeru Srbije.

No to još nije sve. U trenutku kada trend političkog uspona četničkog antifašizma doseže razinu na kojoj može i službeno preuzeti vlast, pojavljuju se i signali koji ukazuju na njegovu temeljnu političku orijentaciju. Uz Borisa Tadića pojavljuju se plakati Stjepana Radića, hrvatskoga političkog vode ubijenog u jugoslavenskom parlamentu u Beogradu. Nekoliko dana poslije Tadiću stižu pisma da ga čeka metak. Osim jeze koja nas podilazi na tu vrstu poruka, prijetnje sadrže i poruku o prirodi četničko-antifašističke ideologije: velikosrpsku orijentaciju i neprijateljstvo prema zapadnim vrijednostima, a u geopolitičkom smislu prema Srednjoj Europi i Njemačkoj.

Pucnjevi u kraljevsku obitelj Obrenovića doveli su do okretanja Srbije od Beča prema Moskvi, ali i Londonu i Parizu, koji su se uvijek voljeli igrati rata i destabilizacija na Balkanu. Nas su, doduše učili da su ih ubili jer su bili jako korumpirani. Pucanj u Zorana Đinđića – kojem se uistinu ne može pripisati manjak srpske nacionalne svijesti – ispaljen je kad se njegova politika počela oslanjati na europske vrijednosti i dobila ozbiljnog saveznika u Berlinu. Pucanj u Borisa Tadića najavljen je u trenutku kad se četničko-antifašističke snage otvoreno oslanjaju na Moskvu.

A što EU nudi kao podršku pro-europskim snagama? Sporazum o suradnji i pridruživanju, s kojim se četničko-antifašistička Srbija sprda. Bez Karadžića i Mladića u Haagu, što je pobjeda četničko-antifašističke orijentacije. A zašto se sve to događa? Na prvi pogled zato što europski birokrati ne znaju kako stabilizirati Balkan. No mislim da je to ipak zato što neki politički centri moći dobro znaju kako i zašto ga treba održavati nestabilnim.