Porezi

Pred javnošću 200-tinjak milijuna kuna, koliko se predviđa da će stajati uvođenje novoga poreznog broja, ministar financija Ivan Šuker nastoji opravdati navodno čudotvornim učinkom tog broja na suzbijanje korupcije i smanjivanje mogućnosti ostalih poreznih prijevara.

Novi porezni broj, međutim, nema ništa što (do)sad nisu imali jedinstveni matični broj građana (JMBG) ili za pravne osobe matični broj subjekta (MBS) iz sudskog registra, odnosno statistički broj.

U Hrvatskoj se na osnovi identifikacijskih brojeva i dosad moglo, da se htjelo, suzbijati korupciju jednako kao što će se to moći i nakon uvođenja novoga poreznoga broja. Ali i obratno, i nadalje će se moći izbjegavati plaćanje poreza jednako kao što se to moglo i prije uvođenja novoga poreznog broja.

Najčešće se plaćanje poreza izbjegava tako da se novonabavljena imovina veće vrijednosti ne registrira na osobno ime vlasnika, nego na njegov poduzeće (pravnu osobu). Posebno skupe automobile, jahte, lovišta i sl. upisuje se kao imovinu poduzeća, premda se tom imovinom praktično koristi privatna (fizička) osoba. I u takvu slučaju poreznici, s obzirom na to da je riječ o imovini upisanoj na pravnu a ne fizičku osobu, u pravilu ne pokreću postupak dokazivanja izvora sredstava za nabavku te imovine, niti ne (pr)ocjenjuju da ‘izvori imovine nisu dokazani’, odnosno od vlasnika (tvrtke) ne zahtijevaju da dokaže podrijetlo izvora sredstava novonabavljene imovine.

Zbog toga se poreznog broja moraju bojati samo obrtnici i mali poduzetnici, vlasnici bu-rekdijskih radnji ili nezaposleni, kad nešto za-rade radeći ‘na crno’. Poreznici će prema poreznom broju ‘prepoznati’, primjerice, zarade nezaposlenih ostvarene pored socijalnih naknada. Oni drugi će se u međuvremenu reorganizirati i dobro skriti te nastaviti izbjegavati poreze, a ako ih slučajno neki nadobudni poreznik i ulovi, odgodom do zastare svejedno će izbjeći porez slično kao i Marko Babić, sudac Ustavnog suda.

I (do)sad je, prema Zakonu o porezu na do-hodak, Porezna uprava (bila) dužna prikupljati podatke o vrednijoj novonabavljenoj imovini poreznih obveznika. Poreznici su ‘trebali’ uspoređivati podatke o novonabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini s prethodno porezno iskazanim prihodima. I kad bi u postupku prikupljanja podataka i njihove usporedbe poreznici (pr)ocijenili da izvori novonabavljene imovine nisu dokazani, ‘trebali’ su ‘utvrditi prema toj osnovi dohodak kao razliku između vrijednosti novonabavljene imovine i dokazane visine sredstava za njeno stjecanje’ te na tu razliku naknadno obračunati i naplatiti dodatni porez.

U zemljama članicama EU i u svijetu, međutim, propisano je da se nezakonito stečena dobit oduzima. U tim zemljama porezne vlasti ispituju podrijetlo imovine i dokazuju jesu li ‘izvori novonabavljene imovine’ prethodno oporezovani.

Suprotno praksi u svijetu, u Hrvatskoj kad poreznici (pr)ocijene da izvori novonabavljene imovine ‘nisu dokazani’, izdaju rješenje o dodatnom oporezivanju, pa neka obveznik umjesto poreznika dokazuje (ne)legalnost izvora sredstava za novonabavljenu imovinu.

Sabor je u tri navrata odbio prijedloge da se zakonski poreznoj kontroli dopusti ispitivanje podrijetla imovine, premda učinkoviti porezni nadzor bez toga nije moguć. Popuštajući otporu saborskih zastupnika, poreznici umjesto ispitivanja podrijetla imovine uspoređuju vrijednost novonabavljene imovine s dotad porezno iskazanim prihodima pojedinih poreznih obveznika (primjerice, porez na promet nekretninama ili posebne poreze na motorna vozila i plovila s ranije porezno deklariranim dohotkom).

I onda se umjesto oduzimanja nelegalno stečene imovine pokuša naplatiti dodatni porez i tako i formalno legalizira nelegalno stečena imovina. Pritom se ni tako ‘krenji’ postupak ne primjenjuje na sve građane jednako, na što ukazuju zakon o naplaćivanju dospjelih nenaplaćenih potraživanja države, izostali porezni nadzor poslovanja banaka, zastare nenaplaćenih poreza obveznika koji si to mogu priuštiti kao sudac Ustavnog suda Babić, odluke o otpisu poreznih potraživanja dobro skrivene od javnosti itd.