I kad imaju vlastite pravnike, kompanije veće sporove povjeravaju vanjskim odvjetnicima

U podcjenjivanju korporativnih pravnika najdalje se otišlo u zastupanju pred sudom. Naime, tvrtka koja dobije spor ima pravo naplatiti sudske troškove od suprotnе strane ako je zastupa odvjetnik, ali nema pravo na te troškove ako je zastupa korporativni pravnik. Nakon izbijanja aferе zbog 77 milijuna eura izgubljenih u međunarodnim sporovima protiv Astaldija i Hypo banke, vješto je izbjegnuto objavljivanje tko su odvjetnici koji su zastupali državu u tim sporovima. Odvjetnička društva Hanžeković, Radaković & partneri (spor s Astaldijem) i Žurić i partneri (spor s Hypo bankom) gotovo da su potpuno uspjela izbjeći zasluženi negativni publicitet.

Uglavnom zbog vještog manipuliranja publicitetom, studentima prava u Hrvatskoj i dalje je najatraktivnije zanimanje odvjetnika. Tek nakon odvjetničkog slijeđe ona u javnom bilježništvu i u sudstvu. Najmanje je atraktivno zanimanje korporativnog pravnika, kojem, očito, ne uspijeva vješto kao odvjetniku skrivati vlastite neuspjehe. Bez obzira na čak osam udruga u Hrvatskoj, korporativni pravnici ni približno nisu vješti lobisti kao odvjetnici. Odvjetničkom je lobiju u protekla dva desetljeća uspjelo korporativne pravnike istisnuti iz Zakona o parničnom postupku.

U razvijenim zemaljama, međutim, korporativni su pravnici među najcjenjenijim pravnim poslovima. U Hrvatskoj se u njihovu podcjenjivanju najdalje otišlo u zastupanju pred sudom. Prema spomenutom Zakonu o parničnom postupku poduzeće koje dobije spor ima pravo naplatiti sudske troškove od suprotnе strane ako ga zastupa odvjetnik, ali nema pravo na te troškove ako ga zastupa korporativni pravnik. Unatoč problemima, korporativni pravnici, bar u većim suvremenim kompanijama, u posljednje vrijeme postižu sve vrednije rezultate.

Ne postižu ih toliko u zastupanju na sudovima koliko u regulatornim djelatnostima kojima su uređena poslovanja pojedinih tvrtki, poslovnim ugovorima koje sastavljaju, općim uvjetima poslovanja, pravnim pitanjima upravljanja ljudskim potencijalom i sl. Pojedini su korporativni pravnici u tim djelatnostima postali vrhunski stručnjaci. Procjenjuje se da zastupanje u sudskim sporovima nije ni petina posla pravnika u tvrtkama. I premda se ne bave toliko zastupanjem na sudu, odjeli i službe korporativnog prava znatno su ojačani u T-HT-u, Ini, Adrisu, Ericssonu Nikoli Tesli, Končaru, Dukatu, Zagrebačkoj banci i mnogim drugima.

Nerijetko važnost korporativnog pravnika u tvrtki ovisi i o tome koliko se visoko popeo u upravljačkoj strukturi. Grupe Adris i Atlantic dobar su primjer tvrtki koje u svojim redovima razvijaju struku korporativnih pravnika i većinom se u poslovanju oslanjaju na vlastite pravne snage, a mnogo manje na usluge odvjetničkih kuća. Tomu je tako velikim djelom i zato što su utjecajni kompanijski menadžeri Plinio Coccurin, član Uprave Adrisa, i Neven Vranković, član Uprave Atlantica, upravo pravnici.

Direktor pravnih poslova Adris Grupe Ronald Korotaj jedan je od rijetkih koji sasvim otvoreno i s oduševljenjem govori o svojoj struci. – Nerijetko pravnički pravnici razvijaju se i razvijat će se tako da će se što više uključivati u poslovne procese i odluke prema načelu ‘bolje spriječiti nego liječiti’ – kaže Korotaj, koji je u Adrisu zadužen za koordinaciju rada svih pravnika u sustavu, prenošenje glavnih poslovnih informacija (trenutačnog stanja i budućih projekata) i smjer razvoja sustava.

• Brzina poslovanja, timski rad i multidisciplinarnost uvjetuju potrebu da velika trgovačka društva u svom timu imaju pravnika. Imaju li ga, određeni se projekt već i u početnoj raspravi može usmjeriti u pravnom smislu, ali mogu se i uočiti potencijalne pravne zapreke te ih zatim otkloniti ili pronaći nove mogućnosti za provedbu projekta. Pravnik se mora educirati ne samo u svom području nego mora znati mnogo i o svim dijelovima poslovanja da bi uistinu shvatio potrebe biznisa – kaže Korotaj naglašavajući da je istina da korporativni pravnik ima jednoga klijenta, ali s tisuću lica, što posao čini jednako dinamičnim, ako ne i dinamičnijim od odvjetničkog.

Kad je riječ o korištenju usluga odvjetničkih kuća, Korotaj objašnjava da se vanjski odvjetnici koriste u slučaju izvanrednog, velikog projekta, zato što takav projekt oduzima vrijeme pravniku za održavanje redovitog posla, a društvu daje fleksibilnost da, ako odvjetnici nisu dovoljno dobri ili brzi, bez velikih formalnosti prekine suradnju s njima. Adris Grupa se, prije svega, oslanja na vlastite pravnike zato što dinamičnost poslovanja traži brz i stručan odgovor.

Posebno je to istaknuto u TDR-u jer se u Hrvatskoj općenito vrlo malo stručnjaka bavi duhanskim biznisom – objašnjava Korotaj dodajući da tvrtka odvjetnike angažira ako joj je u određenim slučajevima potrebno specijalističko znanje, a Adrisov pravni tim projekt ne stigne sami odraditi kao što je, primjerice, slučaj pri međunarodnim arbitražama ili dubinskom snimanju poslovanja.

Neven Vranković, član Uprave Atlantica Grupe zadužen za korporativne aktivnosti, u koje se ubrajaju i pravni poslovi, objašnjava da korporativni pravnik može posvetiti više vremena i u konačnici s više razumijevanja pristupiti problematičnih pravnih stvari kompanije u kojoj radi. – Korporativni pravnik bolje poznaje korporativni sustav, stoga može kvalitetnije zastupati stališta i štititi kompaniju nego što to načelno može odvjetnički ured.

Od početka sudjeluje u stvaranju ideje za određeni projekt, osmišljavanju strategije, koja je uvijek kombinacija pravnih, financijskih i inih elemenata. Korporativni pravnici moraju surađivati s ostalim odjelima u kompaniji, pa i u toj suradnji stječu različito znanje koje nije nužno pravne prirode, a daje bolji uvid i cjelovitiju sliku problema – objašnjava Vranković.

Devet pravnika u pravnom timu Atlantic Grupe pokriva cjelokupnu strukturu svih operativnih kompanija na devet tržišta, a usluge odvjetničkih kuća uzimaju ako zbog vremenske ograničenosti ne mogu pravodobno izvršiti sve zadatke, ako u isto vrijeme provode nekoliko dubinskih snimanja poslovanja i ako im je potrebno usko, specijalističko znanje.

• Korporativni pravnici moraju biti uključeni i obvezano informirani o svim segmentima kompanije, od proizvodnje do prodaje, od stvaranja do provedbe ideje. Pravnici stječu iskustvo u više pravnih područja, što je prednost u odnosu na odvjetnike s obzirom na današnju tendenciju specijalizacije odvjetničkih ureda za jednu pravnu granu. Korporativni pravnik tako zbog širine pravne problematike i pitanja koja se svakodnevno postavljaju stječe široko znanje – kaže Vranković.

Neostvarena inicijativa za osnivanje komore Glavnu ulogu u usklađivanju s poslovanjem u EU u kompanijama će odigrati korporativni pravnici, pa je prema mišljenju Ronalda Korotaja u tome i najveći izazov struke, a riječ je o uvođenju novih propisa u poslovanje trgovačkih društava. – Sve je veća i potreba za multidisciplinarnošću. U Adrisovu se slučaju pravnici, osim što se usavršavaju u svojoj struci, mogu, ali i moraju, usavršavati i u drugim segmentima kao što su financije, strategija, komunikacija i sl.

Jedna je od vrlo važnih uloga korporativnih pravnika da sudjelujući u poslovnim procesu, pregovaranju i sklapanju ugovora otklone, a poslije i spriječe, pokretanje sudskih sporova, i to zato što takvi sporovi koče poslovanje i često su prepreka realizaciji projekata – ističe Korotaj. U kompanijama unatoč svemu veće sporove još radije povjeravaju odvjetnicima.

Velike tvrtke u ‘svojim’ sporovima najčešće ne povjeravaju zastupanje jednom odvjetniku, nego, primjerice, statusni spor povjeravaju jednom, a radni spor drugom, ovisno o tome za što su određeni odvjetnik ili odvjetničko društvo specijalizirani. Nerijetko je povjeravanje zastupanja odvjetnicima u sporovima velikih tvrtki unatoč moćnim vlastitim pravnim odjelima uvjetovano i neslaganjem menadžmenta o spornom pitanju, pa je logično vođenje takvog spora povjeriti neovisnom vanjskom suradniku-odvjetniku.

No u svim bi takvim sporovima odvjetnici bili izgubljeni da ih dobro ne servisiraju korporativni pravnici. Ne može se govoriti o lošem položaju korporativnih pravnika a da se ne upozori na izostalu cehovsku aktivnost Hrvatskog saveza udruga pravnika u gospodarstvu, kojemu neprekidno od 1981. predsjeda akademik Jakša Barbić.

Unatoč Barbićevu nemalom utjecaju u zakonodavnim krugovima, odvjetničkom je lobiju uspjelo pravniku u gospodarstvu potisnuti i nametnuti za odvjetnike povoljnija zakonska rješenja. Jedino čime se u proteklom razdoblju bavio Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu bilo je obrazovanje korporativnih pravnika. Statusnim, odnosno cehovskim pitanjima korporativnih pravnika to se udruženje uopće nije bavilo.

I umjesto da se potraži odgovor na pitanje zbog čega strukovno udruženje pravnika u gospodarstvu dva desetljeća ništa nije poduzelo da bi zaštitilo cehovska prava, pa i postavi pitanje osobne odgovornosti akademika Barbića, novoosnovana se, deveta Udruga korporativnih pravnika, kao da nema nikakvih problema, učlanila u Barbićev Savez udruga pravnika u gospodarstvu i usporedno u European Company Lawyers Association.

No bez kritičkog sučeljavanja nezadovoljnih korporativnih pravnika koji su osnovali novo, deveto udruženje s pojedincima etabliranih prijašnjih udruženja pravnika u gospodarstvu, neće se moći realizirati inicijativu za osnivanje komore korporativnih pravnika. Naime, ta je inicijativa pokrenuta još 2005., i do danas nije ostvarena.