Na stranu šminku i cipele kupljene online nema PDV-a ako su jeftinije od 300 kuna

Prodavatelj koji putem interneta prodaje proizvode ili usluge oporezive PDV-om dužan je na obavljenu isporuku zaračunati porez i kupcu ispostaviti račun. Može ga ispostaviti i elektroničkim putem, ali na temelju takva računa kupac ne može iskoristiti pravo na pretporez.

Prodaja na tržnicama i klupama, putem automata, prodaja iz vozila, kataloška prodaja putem pošte, prodaja putem televizije ili drugih komunikacijskih sredstava odavno konkurira klasičnoj, a u novije vrijeme i kod nas sve zastupljenija prodaja internetom kao jedan od načina trgovanja na daljinu. Praksa upućuje na mnogo prednosti internetskog trgovanja. Sklapanje ugovora i trgovanje može se obavljati u svakom trenutku, danju i noću, sve dane u godini. Ni prodavač ni kupac nisu ograničeni radnim vremenom, čak ni razlikama u vremenskim zonama. Ponuda je dostupna u svakom trenutku, a informacije između prodavatelja i potencijalnih kupaca kolaju neprestano.

I propisi u Hrvatskoj reguliraju prodaju na daljinu kao jedan od oblika posredovanja u trgovini. Način je to sklapanja ugovora o prodaji između trgovca i kupca uz pomoć jednog ili više komunikacijskih sredstava. Do početka primjene Zakona o zaštiti potrošača prodaja na daljinu bila je uređena Zakonom o trgovini, a od kraja 2003. na snazi je i Zakon o elektroničkoj trgovini. Uvjeti pod kojima trgovačko društvo ili fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost može sklapati ugovore elektroničkim putem regulirani su Zakonom o elektroničkoj trgovini. Društvo koje nudi takve usluge na tržištu naziva se informacijskim, a pružanje usluga je slobodno – društvo ne mora pribaviti nikakvu dozvolu, odobrenje ili koncesiju državnog ili drugog tijela. Davatelj usluga informacijskog društva mora biti stalno dostupan korisnicima, ali i nadležnim tijelima državne uprave.

Svaki promet dobara i usluga oporeziv je porezom na dodanu vrijednost, što uključuje i promet obavljen na temelju ugovora sklopljenih elektroničkim putem. Prodavatelj koji putem interneta prodaje proizvode ili usluge oporezive porezom na dodanu vrijednost dužan je na obavljenu isporuku zaračunati porez po propisanoj stopi i kupcu ispostaviti račun.

Iznimno, kad se u Hrvatsku uvoze dobra koja služe za osobnu uporabu i dobra koja se prema carinskim propisima smatraju osobnom prtljagom, pojedinačne vrijednosti do 300 kuna i uz dodatni uvjet da ta dobra nisu namijenjena prodaji, ne plaća se porez na dodanu vrijednost. Primjerice, građanin koji preko interneta kupi artikl namijenjen krajnjoj osobnoj potrošnji ili za osobnu uporabu (npr. odjevni predmet, kozmetiku i dr.) pri preuzimanju poštanske pošiljke poslane iz inozemstva ne plaća PDV uz uvjet da je vrijednost pojedinačne pošiljke do 300 kuna. Premaši li vrijednost pošiljke robe navedeni iznos, carinarnica će u postupku uvoznog carinjenja zaračunati porez na dodanu vrijednost pri uvozu.

Kad se preko interneta prodaju ili kupuju usluge, primjenjuje se pravilo oporezivanja usluga u prometu s inozemstvom prema kojem se usluge oporezuju u državi u kojoj je sjedište poduzetnika koji je isporučio uslugu. U odnosu na to temeljno načelo, Zakon o PDV-u propisuje dvadesetak iznimaka, pri čemu su usluge koje se kupuju preko interneta u pravilu one za koje su upravo propisane iznimke.

Primjerice, preko interneta se često za poslovne svrhe kupuje usluga upotrebe baze određenih podataka važnih za poslovanje poduzetnika ili se kupuje softver. U oba je primjera riječ o usluzi koju se ne oporezuje prema temeljnom načelu, nego prema propisanoj iznimci, i to prema sjedištu primatelja usluge. Stoga je na temelju čl. 19. Zakona o PDV-u hrvatski poduzetnik koji je kupio uslugu ustupanja informacija ili pravo upotrebe računalnog programa dužan sam obračunati i u Hrvatskoj uplatiti porez na dodanu vrijednost na te vrste usluga primljene od inozemnog poduzetnika. Obveza PDV-a dospijeva nakon primitka usluge, što u praksi znači nakon primitka računa inozemnog poduzetnika od kojeg je nabavljena usluga, a obračunava se na osnovu u višini cijene usluge koju je zaračunao inozemni dobavljač. Nakon plaćanja PDV-a na usluge inozemnog poduzetnika tuzemni obveznik može tako plaćeni PDV odbiti kao svoj pretporez.

Informacije kojima se korisnicima nudi sklapanje ugovora online moraju sadržavati minimum podataka propisan Zakonom o elektroničkoj trgovini, a kategorizirani su u tri skupine:

• Opći podaci o ponuditelju usluga ili dobara: među ostalim, mora se pružiti informacija o nazivu i sjedištu tvrtke, broj sudskog ili drugog javnog registra u koji je upisan kao subjekt koji obavlja registriranu djelatnost, porezni broj te ostali podaci o isporučitelju na temelju kojih potencijalni korisnik može brzo i jednostavno stupiti s njim u kontakt.

• Informacije koje se odnose na komercijalnu ponudu koja se oglašava: komercijalno priopćenje svojim sadržajem mora zadovoljiti kriterije jasnoće i nedvosmislenosti, kako s obzirom na osobe u čije ime je priopćenjem stavljeno na raspolaganje korisnicima informacija, tako i s obzirom na uvjete pod kojima se sklapa pravni posao. Osobito jasno i nedvosmisleno mora biti iskazana cijena, uključujući nedvosmislenu informaciju o popustu i eventualnim darovima.

• Tako zvane neželjene informacije: odnose se na komercijalna priopćenja koja korisnici nisu tražili, a informatički ih društvo smije priopćavati samo uz prethodni pristanak osobe kojoj je takva vrsta priopćenja namijenjena.

Naime, vrijedeći propisi o porezu na dodanu vrijednost još ne dopuštaju odbitak pretporeza na temelju računa priljubljenih telekomunikacijskim uređajima (e-poštom, telefaksom). O tome mora voditi računa i prodavatelj koji prodaje putem interneta, ali i kupac koji ima interes iskoristiti pravo na pretporez. Za odbitak pretporeza nije mjerodavno plaćanje ispostavljenog računa (osim kad je kupac fizička osoba koja plaća PDV prema naplaćenim naknadama), ali je nužno zadovoljiti formalni uvjet ispravnog sadržaja računa. Račun među ostalim podacima mora sadržavati podatke o kupcu, njegovu adresu i porezni broj. Također mora biti ispunjen uvjet da je račun kupcu ispostavljen u papirnatu obliku i dostavljen poštom ili na drugi, neelektronički način.

Iznimno je, kad kupac preko interneta nabavlja dobro ili uslugu od poreznog obveznika koji izdaje račune s oznakom R-2, osim nabrojanih uvjeta odbitak pretporeza uvjetovan i plaćanjem tog računa. Kao dokaz o plaćanju računa R-2 priznaje se svaki dokaz iz kojeg je razvidno da je kupac podmirio obvezu prodavatelju, čak i ako je platio elektroničkim putem. Dakle, račun smije biti plaćen elektroničkim putem, ali ne smije biti dostavljen elektronički. Ako se plaćanje internetske nabave obavlja kreditnim karticama, što je česta praksa, račun R-2 smatra se plaćenim ne u trenutku kad se tereti kreditna kartica kupca, nego na dan kad je kupac ispunio novčanu obvezu prema kartičaru kao posredniku u plaćanju.

Pri kupnji i prodaji dobara i usluga putem interneta vrijede ista pravila oporezivanja tog prometa kao i kod klasičnih načina trgovanja i sklapanja ugovora o prodaji. No dok je oporezivanje i dobara i usluga u tuzemstvu jednoznačno uređeno i za dobra i za usluge, u prometu s inozemstvom primjenjuju se drukčija pravila za oporezivanje dobara, a drukčija za oporezivanje usluga. Mjesto oporezivanja dobara porezom na dodanu vrijednost uvijek je mjesto njihove potrošnje. U slučaju izvoza dobara prodavatelj iz Hrvatske ne zaračunava PDV jer je mjesto oporezivanja u državi u koju su dobra upućena. No za porezno oslobađenje izvoza dobara propis o porezu na dodanu vrijednost izričito postavlja uvjet da izvoznik raspolaže izvoznim carinskim deklaracijom kojom dokazuje da je roba izvezena.

Obrnuto, u slučaju uvoza dobara u Hrvatsku, takva se dobra uvijek oporezuju u Hrvatskoj. Porez na dodanu vrijednost zaračunava carinarnica, zajedno s carinom, ako je riječ o vrsti proizvoda i državi podrijetla za koju je prema carinskim propisima određena obveza plaćanja carine.