Poduzetnici

Sićnu aluminijsku cijev, već kao jarbol za jedrilicu. To znači da je cijena pet puta veća – govori direktor. Uz proizvodnju sportske opreme tvrtka se bavi izradom projekata ugradnje sportske opreme i pripremom natječajne dokumentacije. U tome joj najviše odmažu arhitekti jer se pri projektiranju dvorane ne konzultiraju s tvrtkama koje će dvoranu opremati.

Nakon što je gradnja dvorane gotova, mi postavljamo svu opremu. Pri postavljanju pregradne zavjese pokazalo se da se prema projektu pri njezinu spuštanju aktivira alarm. Također, unatoč našem upozorenju da se na zidove ne postavlja knauf, on se postavlja. Nakon što dvoranu otvori zagrebački gradonačelnik, nakon prve kroš krošnjava, a zbog udaraca lopte zidovi popucaju. Ja tako ne želim raditi – govori Bečić.

Kako da se previše računa vodi o vanjskom izgledu dvorane, a štedi se na opremi. Da bi dvoranu bila opremljena kako treba, potrebno je oko 1,4 milijuna kuna. U praksi se, međutim, u tu svrhu osigurava samo 400 tisuća kuna. Opremu ne odabiru ravnatelji i profesori tjelesnog odgoja, već se sve nabavlja javnim natječajima.

Zakon o javnoj nabavi nije loš, ali diskrecijsko pravo da se odabere određeni proizvođač koristi se na pogrešni način. Dok je u Hrvatskoj najvažnija cijena, Slovenija zahvaljujući diskrecijskom pravu natječaje uvijek sastavlja tako da pobijedi njihov proizvođač. Nema šanse da CroatiaSport svoje proizvode tamo proda – govori Bečić.

Slabost tržišta također je nepoštovanje rokova, u čemu prednjače zagrebački građevinari. Iz tog su razloga prošle godine jednoj tvrtki otkazali ugovor, a nakon što im nisu dali čvrsta jamstva da će radovi biti dovršeni na vrijeme odbili su gradnju teleskopskih tribina za zagrebačku rukometnu Arenu.

U tu dvoranu treba ugraditi 6,5 tisuća sjedišta. Ne želimo se dovoditi u situaciju da zbog kašnjenja izvođača mi ispadnemo krivi što dvoranu nije opremljena. Naime, samo za proizvodnju treba nam 90 dana plus mjesec dana za montažu. Riječ je o 16 šlepera opreme koju u slučaju da izvođači kasne s radovima mi nemamo gdje skladištiti pa će propasti – govori Bečić. Dodaje da bi Arena bila odlična referencija, ali zanimljivije su im školske dvorane jer u njih ugrađuju tribine i sportsku opremu. U 2007. tvrtka je ostvarila osam milijuna kuna neto prihoda, što je rast od 40 posto u odnosu na godinu prije.

Rast pripisuje činjenici da je 2007. bila predizborna godina, kad se najviše gradi. Od nadolazećih lokalnih izbora ne očekuje rast jer su gradovi i općine prezaduženi. Kao i svi koji posluju s javnim sektorem susreću se s problemom odgode plaćanja. Prilikom vide u širenju na regiju. Dosad su već opremili dvoranu u Subotici, a počeli su s prodajom opreme i izradom natječajne dokumentacije za 135 sportskih dvorana u Makedoniji.

Izvan Hrvatske ne možemo montirati jer nam to zakoni ne dopuštaju, ali zato imamo zastupnika u Makedoniji. Budući da od države nijednom nismo dobili nikakav poticaj, razmišljamo o preseljenju u BiH, čime bismo dobili jeftiniju proizvodnju i riješili problem radne snage – zaključuje Bečić.