Nakon što su srbijanski birači glasovali mimo svih analiza, politička budućnost Srbije nije mnogo jasnija. Boris Tadić je izborni pobjednik, radikal Tomislav Nikolić postigao je rezultat slabiji od analitičarskih predviđanja i ispod vlastitih očekivanja. Ali to još nije jamstvo da će Srbija dobiti proeuropsku vladu. Oprezniji srbijanski komentatori, koji poznaju hirovitost vlastite političke scene, ne pretjeruju s optimizmom. Tako, primjerice, glavni urednik Vremena Dragoljub Žarković podsjeća da nije pobjedio onaj tko osvojio najviše glasova, nego onaj tko uspije sastaviti vladu. Velika je poslijeizborna politička trgovina počela, sve su opcije otvorene i malo se tko usuđuje jednoznačno prognozirati završnicu. Srbija može dobiti proeuropsku vladu, koja nipošto neće biti antiruska (bude li je formirao Tadić), može dobiti antieuropsku, koja će biti izrazito proruska (budu li je formirali Nikolić i Koštunica), a može ostati bez vlade i imati nove izvanredne izbore, kao što su bili i prijašnji. Posljednja je opcija, čini mi se, najmanje vjerojatna. Nestao je, naime, kamen smutnje koji je odbijao srbijanske političke lidere od preuzimanja odgovornosti izvršne vlasti – Kosovo je postalo neovisno. Ali sada, kad se pokazalo da su birači otpisali Kosovo prije svojih političkih lidera, kad je Srbija u poziciji da se počne izgrađivati i pozicionirati kao država u napokon definiranim granicama – sada je obnašanje izvršne vlasti ponovno postalo privlačno. Što o tome kažu matematika i kombinatorika?
Boris Tadić apsolutno jest i relativni i moralni pobjednik izbora. No s kim može formirati vladu i po čemu ta vlada želi i može biti proeuropska? Uz logične koalicijske partnere poput liberala Ćede Jovanovića i nekih manjinskih stranaka, uz isključivanje Nikolićevih radikalaca kao nemogućih koalicijskih partnera Tadić može formirati vladu ili koaliranjem s poslijemiloševićevskim SPS-om ili s otvoreno antieuropskim Koštuničinim DSS-om. Koliko onda takva vlada može biti proeuropska? Ili, možda, ključno pitanje: što danas za EU podrazumijeva pojam ‘proeuropska srbijanska vlada’? Danas EU, ili bar ono što se razumijeva pod njegovom vanjskom politikom, nastoji izvući Srbiju iz isključivog utjecaja Rusije. To je prioritet. Dakle, tu više nije riječ o vlasti od koje će se zahtijevati poštovanje deklariranih europskih vrijednosti, počevši od haaške klasične – zahtjeva da Mladić i Karadžić završe u Haagu. Riječ je o bezuvjetnoj kupnji savezništva. Čak i da želi istinsku europsku preobrazbu Srbije, Tadiću bi u takvoj konstelaciji odnosa bile vezane ruke. Imao bi ključnog koalicijskog partnera koji je u svojoj biti antieuropski i velikosrpski – bez obzira na to bio to Koštunica ili Dačić – i koji mu u svakom trenutku može srušiti vladu. Imao bi istodobno moćnu i izrazito antieuropsku oporbu s jakom ruskom potporom. Da, i ne zaboravimo predizborne prijetnje metkom i slikom Stjepana Radića pokraj Tadićevih predizbornih plakata u slučaju da se ipak drzne! Dakle, Tadiću doista nitko ne može zavidjeti na lagodnom premijerskom položaju uspješno formirati vladu. No gledano iz perspektive hrvatskih interesa, može se očekivati da bi u tom slučaju europska kupnja srbijanskog savezništva ponovno mogla ići preko hrvatskih leđa: političku odluku o ubrzanom pristupu Hrvatske EU moglo bi se još jedanput relativizirati, tzv. politički kriteriji za Hrvatsku ponovno poništiti, a za Srbiju ih gotovo nema.
