Rohatinski bi trebao Mesića pozvati na sjednicu Savjeta HNB-a

Predsjednik države i guverner HNB-a zapravo slično gledaju na ekonomiju. Samo trebaju početi razgovarati.

Premijer Sanader i njegovi medijski čarobnjaci proteklih su desetak dana prema predsjedniku države Stjepanu Mesiću uspješno primijenili taktiku kojom su lani ‘sredili’ tadašnjega premijerskog kandidata Ljubu Jurčiću. Lani je premijer uz pomoć sebi naklonjenih medija cijeli Jurčićev ekonomski program u javnosti sveo na pitanje: ‘Za ili protiv uvođenja poreza na kapitalnu dobit?’ Javnost je, očekivano, reagirala odbojno prema Jurčiću jer nitko ne želi veće poreze.

Ove je godine predsjednik Mesić otvorio pitanje promjene ekonomske politike koja je Hrvatsku dovela u dužničko ropstvo prema svjetskim financijskim institucijama. Premijer je ponovno u protivnikovoj inicijativi našao populistički najosjetljiviju točku: promjenu tečajne politike. Uplašio je javnost mogućnošću da poskupi otplate kredita koje su uzeli građani i poduzeća. Dio medija ponovno je odigrao ulogu, pa je stvoren dojam da je Mesić doživio debakl, a građani mogu mirno spavati. Rate kredita neće se povećavati i svi će biti sretni ‘do kraja života’.

To što se o meritumu stvari, ekonomskoj strategiji i politici koja bi za nekoliko godina mogla dovesti do zdravog i održivog rasta nije našlo rješenje – ponovno je ostalo nevažno.

Nevjerojatno kako se stanovnike Hrvatske može vozati. Još prije pola godine bili su spremni žestiti se zbog političara koji nisu obećavali stope rasta BDP-a od najmanje sedam posto. Danas ih se može uvjeriti da su veliki sretnici što središnja banka ima solidne devizne rezerve, pa se u prvom naletu financijske krize neće dogoditi ekonomski slom. Još malo pa će biti sretni kad im vlast priopći da cijena benzina sljedećih nekoliko mjeseci sigurno neće biti viša od 10 kuna.

Premijer Sanader majstorski je uspio pridonijeti zahaladnjenju odnosa između guvernera Rohatinskog i predsjednika Mesića. Kao što to često biva, stari animoziteti između guvernera središnje banke i Mesićeva ekonomskog savjetnika Dubravka Radoševića pridonijeli su optužbama o ‘populizmu’ predsjednika države. A, zapravo, Pantovčak i vodstvo Hrvatske narodne banke, kad je o procjeni sadašnje ekonomske situacije i puteva njezina rješavanja riječ, uopće nisu toliko udaljeni kao što se čini. Guverneru Rohatinskom možda bi bilo mudro pozvati predsjednika države na sjednicu Savjeta HNB-a – pa da se bez posrednika sve karte stave na stol i možda pronade zajednički nazivnik.

Koliko god izgledalo da sadašnje veliko poskupljenje derivata nafte u Hrvatskoj (probijena granica od devet kuna za litru) dovodi Vladu u tešku situaciju, ta nova tema mogla bi uspješno prikriti nepostojanje cjelovitog i održivog Vladinog ekonomskog programa. Javnost će biti zaokupljena inflacijom i njezinim suzbijanjem. To je razumljivo, ali odgovorna vlada morala bi paralelno raditi i na strateškim pitanjima. Istina je, iz kabineta potpredsjednika Vlade Damira Polančeca dolaze naznake o artikuliranju industrijske politike, no projekt je još u idejnoj fazi. Ključno će biti koliko će Polančec imati hrabrosti i potpore u vladajućoj koaliciji.

Hrvatska ekonomija je danas zbog pogrešne ekonomsko-politike posljednjih desetak godina organizam s vrlo slabim imunitetom. Koliko je njezino zdravlje krhko, može se vidjeti na posljedicama što bi ih donijelo obično smanjenje trošarina na sve više cijene naftnih derivata.

To bi malo ublažilo udar na standard potrošača, ali bi odmah smanjilo prihode državnog proračuna. Uz ostale neizmijenjene uvjete ili bi dio korisnika proračuna ostao bez love, ili bi se država morala dodatno zadužiti. A i bez toga ove godine treba otplatiti ili refinancirati nevjerojatnih desetak milijardi eura!

Hladan pogled unaprijed upućuje na zaključak da dramatičnog jednokratnog ekonomskog sloma vjerojatno neće biti. Ali Hrvatskoj prijeti mađarski scenarij. Susjedna je zemlja, koju se u Hrvatskoj uzimalo kao dokaz da je dobro strancima rasprodati sve tvornice, nakon što je potrošila novac od prodaje obiteljskog srebra – ušla u fazu stagnacije iz koje se ne uspijeva izvući.

A kad je o onom dosadnom fiksnom tečaju riječ, ne bi bilo z gorega u govoru guvernera Rohatinskog iz Opatije primijetiti da čelnik HNB-a poručuje kako se monetarna politika neće mijenjati ‘dokle god to bude… moguće’.