Home / Ostalo / U standard hotelskih kuća ušla i spasilačka služba na plaži

U standard hotelskih kuća ušla i spasilačka služba na plaži

Uz iznimku Istre i Makarske, na hrvatskim su plažama spasioci rijetkost. Kad ih hoteli i angažiraju, usput im natovare i poslove poput čišćenja plaže i iznajmljivanja ležaljki. Kako svake sezone Jadran pati od nestaješnice konobara i kuhara, tako će ove godine na plažama nedostajati i spasilaca. Imati ‘baywatch’ službu na plaži danas više nije pitanje samo sigurnosti nego i standarda hotelskih kuća. No iako su hotelijeri više-manje spremni plaćati spasioce, najmanje su za to zainteresirane lokalne zajednice i gradovi poput Splita i Dubrovnika.

Hrvatski crveni križ organizirao je prije 12 godina Službu za spašavanje života na vodi i ekološke zaštite priobalja, koja je postala članicom Međunarodnog udruženja spasilačkih službi ILS-a; prvu su spasilačku službu uveli Istra i istarska hotelska poduzeća Maistra, Plava laguna i Istraturist, koji ima spasilačke službe na svih devet svojih plaža. Često se spasilačke postaje povezuju s Plavom zastavom, koju Udruga Lijepa naša dodjeljuje najbolje uređenim i ekološki sačuvanim plažama, kojih je u Hrvatskoj ukupno 117, međutim, prema njezinim kriterijima plaža mora imati ili opremu za spašavanje ili spasilačku službu.

To pravilo kosi se s Pravilnikom nekadašnjega Ministarstva pomorstva, prometa i veza, koji kaže da je korisnik plaža, odnosno koncesionar, dužan osigurati sredstva za spašavanje kupača i potreban broj spasilača. Međutim, s obzirom na to da lučke kapetanije, koje su dužne kontrolirati i nadzirati poštovanje tog pravila, do sada nisu nikoga sankcionirale (kazna za nedostatak spasilača je između sedam i 15 tisuća kuna), to pravilo nikomu ne znači previše.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je prije tri godine sastavilo Pravilnik o sigurnosti na uređenim kupalištima koji nije prošao proceduru zbog odredbe koja definira kakve se kupačke gaćice moraju nositi na kupalištima, tako da Hrvatska već tri godine nema dokument prema kojem bi se ravnali koncesionari, bazeni i ostala kupališta. Hotelske kuće još donekle poštuju tu odredbu, no lokalne zajednice i gradovi uopće nisu zainteresirani za uvođenje spasilačke službe na plaže, mnogo su im važniji restorani, sladoledari i ležaljke.

Osim toga, kad hotelijeri zaposle spasioce, osim njegove osnovne djelatnosti, odnosno prevencije i spašavanja, natovare mu i poslove poput čišćenja plaže i iznajmljivanja ležaljki, što je nedopustivo – objašnjava koordinatorica Spasilačke službe Crvenoga križa Silvana Radovanović. Služba se financira iz godišnjeg proračuna boravišnih prostorija, što je otprilike dva milijuna kuna na godinu koje se troši na održavanje tečajeva, opreme, preventivne programe i spasilačke sportove.

Spasilački tečaj stoji 400 kuna i traje tijedan dana, nakon čega spasilac dobiva licenciju za rad. Imamo vrlo jasna pravila pri licenciranju. Na ulaznom testu kandidat mora otplivati 400 metara za osam minuta i izroniti 20 metara u dalj. Četiri se dana radi u bazenima i učionicama, a tri dana na otvorenoj vodi, s vrlo realnim prikazom ozljeda i rana. Uglavnom se na tečaj javljaju plivači, vaterpolisti i studenti između 18 i 25 godina – objašnjava Radovanović.

Svaki koncesionar odlučuje koliko će plaćati spasioce, a najčešće je cijena sata između 25 i 35 kuna, što znači da spasilac može zaraditi otprilike četiri tisuće kuna na mjesec. Trenutačno je u Hrvatskoj potražnja za spasioceima veća od ponude, i svatko tko prođe tečaj, bez problema može naći posao, osim ako koncesionari zapošljavaju kadar ‘na crno’. Najčešći su motiv zapošljavanja spasilaca u početku zgodne žene koje šetaju plažom, ali već nakon drugog dana tečaja kandidati shvate odgovornost i zahtjevnost posla i vrlo brzo zaborave prvotni motiv.

Od osnutka Službe tečaj je završilo otprilike tisuću ljudi, ali u sezoni 200-tinjak spasilaca pokriva 80-ak plaža. U timu uvijek dežuraju dva spasioce: jedan nadgleda stanje iz promatračnice, drugi šeće i kontrolira situaciju na plaži. Kad se dogodi nezgoda, jedan skače u vodu, a drugi priprema teren za prihvat unesrećenog – objašnjava Radovanović dodajući da je Crveni križ prošle godine spasio 30 života, a s obzirom na porast broja turista ove godine očekuje još više intervencija.

Najcjenjenije točke za kupače Dubrovnik i Cavtat, gdje su opasne stijene, valovi i bura, i gdje lokalna zajednica nema sluha za uvođenje spasilaca. Spasilačka je služba najbolje organizirana na zagrebačkom Jarunu. Osim Istre, u gradske plaže najviše ulaže Grad Makarska, a crikvenička je rivijera pak toliko rascjepkana koncesijama da se nijedan koncesionar ne osjeća dužnim financirati spasioce. Prošle je godine zabilježeno 60-ak slučajeva utapljanja, pri čemu se najviše osoba utopilo u rijekama i jezerima. No o zaštiti kupača u takvim vodama još nitko ne razmišlja.