Nova provokacija ‘zločestog dečka’, mladog redatelja Mirana Kurspahića parafraza je Shakespearova Koriolana, ovaj put to je naš ratni junak izmješten u civilno društvo.
Shakespeare i Ibsen, Kubrick i Thompson, Korade i Zagorec – samo su neke od dramaturško-režijskih intervencija mladog redatelja Mirana Kurspahića, nedavno prozvanog u medijima ‘zločestim dečkom’, u tragičku strukturu Shakespearovog stiha. Kurspahić je, naime, veoma aktivni sudionik javnoga kulturnog života te je dobro razumjevši političku moć propagande, ali i građansku i umjetničku odgovornost, svoje režijske ispite na Akademiji dramske umjetnosti učinio javnim dobrom te time postavio neka jako zanimljiva pitanja u vezi s metodologijama podučavanja i kriterijima vrednovanja na istoj instituciji. Cijela stvar je počela pobunom studenata režije 2004., koja je po Mirana rezultirala padom godine, dok se neki pozitivni učinci toga studentskog istupa još uvijek generiraju kroz programske i konkretno postupke u praksi.
Od tada Kurspahićevi režijski ispit, odnosno predstave bilježe izvedbe u javnim, kulturnim prostorima, od SC-a i Teatra &TD (Sad kad je komunizam mrtav, moj život je prazan; Fiks je smokva) do gostovanja u Francuskoj (Vrijedanje publike) i zagrebačkog HNK-a (Sumo Sumarum). Istovremeno pobuđuju interes javnosti koji Miran svjesno svojim angažiranim kazalištem provoćira. Estetika, pak, koju zastupa u svim navedenim predstavama i koju dalje razrađuje s Koriolanom je ona interaktivnoga kazališta za koje smatra da jedino ima stvarni učinak komuniciranja sa suvremenim gledateljem. Najnoviji, svibanjski uradak producirani u eksperimentalnom ogranku Teatra &TD – Lab&TD-u otvara tematiku hrvatskih generala u postratnom okruženju koje ima politički i građanski zadatak evaluirati postupke rata.