Cijedi se na kapaljku u Hollywoodu i kriza identiteta doseže vrhunac. U nedavnim smo mjesecima doživjeli niz povrata provjerenim filmskim franšizama, a kako Stevo i George nisu baš zabilježili svjetlucave trenutke posljednjih godina, i oni su posegnuli za provjerenim materijalom. I eto još jednog Indiane Jonesa, serijska o arheologu pustolovu i njegovim dogodovštinama. Sve u velikoj tajnosti i krajnjoj konspiraciji, iako je netko prije premijere ‘provalio’ sadržaj na internetu, pa je otkriveno kakvim se vragolijama ovaj put bavi pomalo ocvali znanstvenik. Spielberg je ostao vjeran dobitnoj recepturi, štoviše, još ju je i malo pojačao u retrostilu vrativši se u sretno vrijeme crvene opasnosti, kad su Amerikanci ‘stancali’ hitove, nemali broj njih dugujući upravo inspiraciji iz spomenute prijetnje.
Stevo, veliki patriot i poznati fan demokracije i ljudskih prava, doduše nešto manje za ljude u, primjerice, Iraku, izvrsno se snašao u toj hladnoratovskoj retorici. Posebno je simpatično kako u jednom trenutku zločesta Ruskinja, koju je Cate Blanchett dovela do totalnog stripa, tumači da želi lubanju jer da bi bilo divno kad bi njome mogli svakomu u svijetu usadivati misli koje žele, govoriti vodama što da rade i upravljati tuđim vojskama. A vi onda pomislite – bolje da otmu šefa CIA-e, lakše je.
Uglavnom, film je zadržao onaj banalni, djetinji šarm koji mu je i prikrio popularnost, uzbuđenja fracaju na sve strane, a motorizirane potjere, kao i nelogičnosti kojih se Hollywood odavno poceo polako rješavati (znate, gomila metaka, a nijedan ne pogađa, nuklearna baza bez žive duše, s tek nekoliko vojnika na porti itd.), upravo su nepodnošljive. Scenarij standardno simpatičan uz pokoji humoristicki moment, nova generacija arheologa za bondovski broj nastavka uvedena, blesavo i lakoperno, efekti za prste polizat’, klasični Spielberg…
