Možda stvarno je prije svega album za stariju publiku sklonu slagerima, jer Stampede se nakon petogodišnje pauze posve prepustio stvaranju sneno-slatkastoga ugodaja, što je izuzetno dobro ulovljeno omotnicom i knjižicom albuma s motivima iz slastičarskih vitrina.
No, šećerom zasićena šampita nikako ne očrtava glazbu Stampeda, iako slatkasti okus ne izostaje. Ljubavne teme koje se provlače kroz većinu pjesama tekstualno odskaka od mnogih urada koji igraju na istu kartu, ali su naspram benda Ivanke Mazarikijević i njenih sjajnih glazbenika površni, prvotapaški i nimalo izazovni.
Duhačka sekcija osobito dolazi do izražaja, pa je zvuk bogat iako ponekad pomalo bigbendovski, što će se mnogima dopasti. S druge strane, toga zvuka je lišena možda najbolja i svakako najpomaknutija stvar na albumu – Oprosti mi. Možda stvarno je jedan ugodan, ugodniji i slušljiv, iako premalo izazovan album.
