Većina hrvatskih hotela nudi uslugu korištenja interneta, bilo širokopojasnom s hot spot lokacijama u dijelovima hotela, bilo u sobama ili internet kutku, ali ta se usluga još uvijek u većini hotela naplaćuje. I to skupo. Prosječna cijena korištenja interneta u internet kafićima gradova je 15 kuna po satu, neki gradovi imaju i hot spot lokacije, kao što je zagrebački Trg bana Jelačića, na kojima se besplatno može ‘loviti’ veza, a sve više građana i u svojim domovima koristi brzi internet, često i nezaštićen lozinkom, pa je ponekad dovoljno se provozati kroz neko naselje i naći slobodan signal na koji se može pristupiti mreži. Čemu onda sat vremena interneta u hotelu plaćati 40 kuna?
Ima li smisla da hrvatski hoteli naplaćuju nešto što je danas standard koji bi obvezno trebao ući i u Pravilnik o kategorizaciji hotela? Imati internet u hotelu jednako je kao i imati klimatizirani uređaj, s razlikom što su troškovi klima mnogo veći od interneta i što se gostu klima ne naplaćuje. Kod nas besplatno korištenje interneta imaju samo hoteli s pet zvjezdica za goste hotela, dok se, primjerice u Švedskoj, dijele besplatni bonovi u hotelima s tri zvjezdice ili u Skoplju s četiri zvjezdice.
Svaki hotel s četiri zvjezdice u Hrvatskoj si može priuštiti bežični internet. Od 500-tinjak hrvatskih hotela 100-tinjak ih je malih obiteljskih, 200-tinjak je u rukama stranaca, a ostalo čine kapaciteti s dvije i tri zvjezdice, od kojih se ne može očekivati takva usluga. No, onome tko drži do sebe i svog posla besplatni internet trebao bi biti sastavni dio ponude. Ako vlasnici privatnog smještaja gostima mogu ponuditi takvu uslugu, onda mogu i hoteli – smatra Vedrana Kladnik, direktorica hrvatskog Hotel Express Internationala, međunarodne tvrtke u čijem programu sudjeluje više od četiri tisuće hotela diljem svijeta. Statistički gledano, u većini objekata s četiri zvjezdice internet se naplaćuje prema odluci uprave.
Predsjednik Udruge malih obiteljskih hotela Šime Klarić tvrdi da skoro svi mali hoteli imaju pristup internetu i da gotovo svi tu uslugu nude besplatno jer im je, kaže, više u interesu gostu prodati butelju vina za 200 kuna, nego ‘cjepidlačiti’ na provjeri elektronske pošte ili surfanju.