Cjenik interneta

Većina hrvatskih hotela nudi uslugu korištenja interneta, bilo širokopojasnom s hot spot lokacijama u dijelovima hotela, bilo u sobama ili internet kutku, ali ta se usluga još uvijek u većini hotela naplaćuje. I to skupo. Prosječna cijena korištenja interneta u internet kafićima gradova je 15 kuna po satu, neki gradovi imaju i hot spot lokacije, kao što je zagrebački Trg bana Jelačića, na kojima se besplatno može ‘loviti’ veza, a sve više građana i u svojim domovima koristi brzi internet, često i nezaštićen lozinkom, pa je ponekad dovoljno se provozati kroz neko naselje i naći slobodan signal na koji se može pristupiti mreži. Čemu onda sat vremena interneta u hotelu plaćati 40 kuna?

Ima li smisla da hrvatski hoteli naplaćuju nešto što je danas standard koji bi obvezno trebao ući i u Pravilnik o kategorizaciji hotela? Imati internet u hotelu jednako je kao i imati klimatizirani uređaj, s razlikom što su troškovi klima mnogo veći od interneta i što se gostu klima ne naplaćuje. Kod nas besplatno korištenje interneta imaju samo hoteli s pet zvjezdica za goste hotela, dok se, primjerice u Švedskoj, dijele besplatni bonovi u hotelima s tri zvjezdice ili u Skoplju s četiri zvjezdice.

Svaki hotel s četiri zvjezdice u Hrvatskoj si može priuštiti bežični internet. Od 500-tinjak hrvatskih hotela 100-tinjak ih je malih obiteljskih, 200-tinjak je u rukama stranaca, a ostalo čine kapaciteti s dvije i tri zvjezdice, od kojih se ne može očekivati takva usluga. No, onome tko drži do sebe i svog posla besplatni internet trebao bi biti sastavni dio ponude. Ako vlasnici privatnog smještaja gostima mogu ponuditi takvu uslugu, onda mogu i hoteli – smatra Vedrana Kladnik, direktorica hrvatskog Hotel Express Internationala, međunarodne tvrtke u čijem programu sudjeluje više od četiri tisuće hotela diljem svijeta. Statistički gledano, u većini objekata s četiri zvjezdice internet se naplaćuje prema odluci uprave.

Predsjednik Udruge malih obiteljskih hotela Šime Klarić tvrdi da skoro svi mali hoteli imaju pristup internetu i da gotovo svi tu uslugu nude besplatno jer im je, kaže, više u interesu gostu prodati butelju vina za 200 kuna, nego ‘cjepidlačiti’ na provjeri elektronske pošte ili surfanju.

U Hrvatsku dolazi oko 85 posto stranih gostiju i oni moraju moći komunicirati s ostatkom svijeta ‘u svakom selu’. Mali hoteli internet plaćaju oko 400 kuna na mjesec i nude ga besplatno jer bi ih više koštalo uvođenje sustava naplate nego besplatno korištenje. Internet je, kao i telefon, danas dodana vrijednost hotela i to je nešto što svi moraju shvatiti – tvrdi Klarić.

Od svih operatera, hotele najviše opskrbljuju T-Com, Metronet, H1 i Optima, koja surađuje s najviše luksuznih hotela s četiri ili pet zvjezdica, uključujući UGO hotele, Grand hotel Lav, Jadranske luksuzne hotele, Hotel Libertas Rixos te zagrebačke hotele HUP-a.

Javni prostori hotela uglavnom se pokrivaju bežičnim pristupom jer je to i najjednostavnije rješenje, a u sobama se može naći kombinacija pristupnih tehnologija. Hoteli koji su građeni u nekoliko zadnjih godina ili su rekonstruirani, uglavnom u svakoj sobi imaju minimalno dva do tri UTP priključka (imamo slučajeve gdje ih je devet) pa se usluga može pružiti i putem razvijene UTP mreže. Način pružanja usluge razlikuje se i od namjene i sadržaja hotela.

Oni koji su orijentirani isključivo na odmor i turizam nešto su manje zahtjevni za pružatelja usluga, dok su oni koji su orijentirani na poslovnu klijentelu i kongresni turizam zahtjevniji pa koriste simetrične brzine i veće kapacitete, što je nužno kad je u pitanju organizacija poslovnih skupova i kongresa. Prihod od prodaje takve usluge gostu je zanemariv u prihodima ukupnog poslovanja hotela, pa ima sve više slučajeva da se pristup internetu ne naplaćuje, što je i sasvim razumljivo. Gosti danas podrazumijevaju da u hotelu imaju uslugu pristupa internetu, kao što imaju struju i vodu – smatra Sanjin Škrtić iz Optime, iz Sektora poslovne prodaje.

Hotelijeri optičku internetsku vezu od operatera najčešće dobivaju besplatno, što znači da plaćaju svega nekoliko tisuća kuna mjesečno naknade. Da je stotinu gostiju istodobno 24 sata spojeno na najbržu moguću vezu, hotel ne bi tu naknadu platio više od 10 tisuća kuna, što u ukupnim troškovima objekta predstavlja minoran iznos. Tu praksu imaju još samo slabije razvijene zemlje Južne Amerike i Kube, koje od gosta žele isisati svaki dolar ili euro.