Kako su mi Radić i Oppenheim ‘rekl’ da je Hidra dobar izbor

Mi mali dioničari zaboravili smo primijetiti da je Pilipović mudro predvidio rast cijene novca, pa je na vrijeme drastično smanjio dug. Mogao je uljepšati P/E, ali radije je spasio tvrtkin novac.

Nekoliko sam puta već počeo otvoreno ljubavno pismo šefu Hidroelektre Radi Pilipoviću. Htio sam ga zamoliti da se ugleda na Juru Radića i Igora Oppenheim. Da znam da ne živimo u Americi, ali da bi kao glava Hidroine obitelji ipak mogao zaštiti svoje male dioničare. Pa i od njih samih. Ne dopustiti da lutamo u magli forumaških tračeva, nego se, onako, na televiziji i u novinama malo pohvaliti… S obzirom na to da sam svjestan da je ovo Hrvatska, nisam mu pisao.

Na svu sreću, ono što sam želio da izgovori Pilipović, izgovorili su ni manje ni više nego Radić i Oppenheim. ‘Preko ljeta pokušat ćemo složiti veliki hrvatski konzorcij oko tvrtke Hidroelektra’, reče Radić, a Oppenheim s Hidroelektrom stvara građevinski koncern. Opa! Da to mi nismo postali glavni?

A što mi nisu rekli ni Pilipović ni Radić ni Oppenheim, i zašto nije bilo ni potrebe da Pilipović gubi vrijeme na smirivanje mojih neuroza, suks je mog razgovora s Medom Hidrašem. Mi mali dioničari zaboravili smo primijetiti da je Pilipović mudro predvidio rast cijene novca, pa je na vrijeme drastično smanjio dug. Mogao je uljepšati P/E, ali radije je spasio tvrtkin novac. Dobro, Hidrinom menadžmentu cijena dionica zasad nije životna misija. U općoj histeriji zaboravili smo da je Hidra od kompanije pred gašenjem odrasla u društvu sa stabilnim prihodima, oko koje se okupljaju druge kompanije. Reklo bi se da je Hidrinom menadžmentu Hidra životna misija. Informacije o potpisanim ugovorima, i štošta drugo, mogu se pronaći u službenim glasilima.

Sugovorniku sam dao nadimak Medo jer je, provjerivši u SDA jesam li možda prodao dionice i samo se pretvaram da sam ustrajan, podastro i podatak da u našoj obitelji ima – jao!, kratkoročna opasnost!, jao! – tisuće dioničara s manje od 20 dionica! Vjerujem mu na riječ, ali molim provjerite. Dok mi je Bankarčina (taj tip mi se sve više sviđa), rekao koji građevinar ima 4.000 dioničara sa samo jednom dionicom.

Napokon smijem reći, u dva navrata kupovao sam Planum, po 3600 i 4200 dinara, srednja cijena 4044. Lanjskog ljeta svojim sam profesorima rekao da mislim da bi bilo dobro uložiti u srpske građevinare. Naime, ‘izguglao’ sam da do 2011. godine Srbi namjeravaju potrošiti četiri milijarde eura na infrastrukturu. Replicirali su: ‘Epohalno otkriće niskopenetrirane građevine u Srbiji je rečenica slična toj da dišemo zrak’. Učeći me i štirin trikovima analiziranja kompanija, rekoše mi: ‘Naravno da je na svim tržištima u nastajanju iznimno važna i statika, jer je imovina procijenjena, recimo, prije 14 godina i nikad nije revalorizirana, nikad tihe pričuve nisu iskazane… U Srbiji ima kompanija čiji je dug 25 puta veći od kapitala! A sve bankovni dug! Tko je te pare mogao dati? Pa, strane banke. Strane banke su dale 20 puta više od onoga što mogu naplatiti? ‘Ha!, provjerili su imovinu…’

‘Ne imovinu, nego kapital. Neto imovina. Imovina minus dugovi minus opterećene nekretnine prvog, drugog i trećeg reda. Barem 1:1! Ali nemoj biti smiješan. Dobij u Hrvatskoj kredit 1:1! Nećeš ga dobiti ispod 1,5:1, kojeg god bankara da znaš! Minimalni omjer je 1,67:1 do 2:1, to su ti minimalni omjeri.’

I tako, razvrstam srpske građevinare po prihodima, surfam mrežom da saznam koje kompanije odgovaraju Buffettovoj ‘postoji li društvo 50 godina, dobra je šansa da će postojati još toliko’, a pregledavajući podatke dostupne na stranicama Beogradske berze vidim Planumova kreditna opterećenja. Frend mi koji mjesečno kasnije kaže da pogledam malo Planum, a ja ga nisam htio ljutiti hvaleći se da sam ga i sam nanjušio. Rekoh mu to tek prije neki dan, nakon što je skinuo ‘kletvu’ s objavljivanja moje kupnje u Beogradu. 😊