Osnovan UNASUR, unija južnoameričkih država

Svijet se mijenja, i to ubrzano, a u skladu s tim je i događaj koji se događa u Južnoameričkoj regiji. Do 2019. države Južne Amerike imat će zajednicu vrlo sličnu Europskoj uniji. Sjedište Unije bit će u Quito u Ekvadoru, a Južnoamerička će banka biti smještena u Bogotii. Do 2019. UNASUR će imati zajednički parlament, valutu i putovnicu. Do tada će se uspostaviti i zajedničko tržište postupnim ukidanjem carina.

Tako je prošlog tjedna u Brasiliji potpisan sporazum 12 južnoameričkih zemalja o osnivanju UNASUR-a, kojim bi se ujedinile dvije integracije, Mercosur (carinska unija) i Zajednica andskih država. Cilj je novoosnovane asocijacije pojačati gospodarsku integraciju i političku koheziju. Osim toga, predviđena je jača suradnja na području energetike, infrastrukture i financija, ali ambiciozne zamisli regionalnog lidera Brazila, države s kojom se sve više računa u budućim globalnim ekonomskim, ali i političkim projekcijama, i koju se sve češće navodi kao svjetski igrača, ipak su pomršili još istaknuti antagonizmi među zemljama regije.

Mnogo je sličnosti između tog projekta i Europske unije i njezine povijesti, na koju se otvoreno i pozivaju još od osnivanja, s obzirom na to da je i dotična nastala ‘nježno’, tek kao blago povezana asocijacija za ugljen i čelik, da bi danas bila to što jest. Ugovor o UNASUR-u predviđa rotiranje predsjedanja, redovite sastanke ministara vanjskih poslova svake dvije godine i vlastiti parlament koji će sjedište imati u Boliviji. Posebno zanimljiva sličnost odnosi se na postojanje američkoga trojanskog konja, uloge koju je u osnivanju EU i njenoj povijesti do danas imalo Ujedinjeno Kraljevstvo, a u slučaju UNASUR-a riječ je o Kolumbiji.

Naime, brazilski je predsjednik Da Silva zasmislio i snažniju obrambenu inicijativu, čemu se najžešće usprotivila upravo Kolumbija, što je, imajući na umu da je gotovo jedina preostala ozbiljnija američka saveznica u regiji, sasvim razumljivo. Išarana narkokartelima i općim bezvlašćem, u neprijateljski raspoloženom okruženju izrazito antiamerički nastrojenih susjeda, Kolumbija i nema mnogo izbora jer ovisi o američkoj pomoći. Ideološki sukobi igrali su isto tako veliku ulogu u kolumbijskoj nevoljnosti, a žarište im je u tome da lijevo orijentirani susjedi nisu bili voljni ljevičarske gerilške organizacije proglasiti terorističkima. Osim toga, Kolumbija je odbila i predsjedati organizacijom do daljnjega, pa će to umjesto nje činiti Čile, što otvara pitanje smisla njezina sudjelovanja u organizaciji i potpisivanja osnivačkog akta.

Namjera je organizaciju postupno dovesti do pandana Europskoj uniji otprilike 2019., kad bi osim zajedničkog parlamenta i valute Unija imala i zajedničku putovnicu. Uspostava zajedničkog tržišta planira se po stupnim ukidanjem carina do 2014. za neosjetljive proizvode, a za osjetljive bi krajnji rok bio 2019.

Infrastrukturno usklađivanje zemalja članica ponajprije se očituje u gradnji interoceanske autoceste koja bi trebala bolje povezati Čile i Peru s Brazilom i Argentinom, a prvi će koridor, koji financiraju Peru i Brazil, biti gotov potkraj sljedeće godine. Na području energetskih suradnja je, pak, napravljeno mnogo manje, točnije ništa, jer je dogovor o povezivanju Argentine, Brazila, Čilea, Paragvaja i Ekvadora prirodnim plinom iz nekoliko izvora ostao upravo to – dogovor. Ideja s putovnicama napreduje mnogo bolje i vizni režimi 12 zemalja članica su ukinuti, što konkretno znači da je za boravak kraći od 90 dana potrebno predočiti samo osobnu iskaznicu pri prelasku granica.

Kakva će sudbina te još mlade integracije biti, teško je procijeniti. S jedne strane postoji niz dodirnih točaka i sličnosti proizašlih iz nacionalnih, kulturnih, povijesnih i političkih sudbina. Osim toga, trenutak za uspostavljanje bolje suradnje i zajedničkih interesnih, koji su uglavnom komplementarni, vjerojatno nikada neće biti bolji. S druge, pak, strane, još postoje ideološki sukobi i razilaženja, koji su iznimno naglašeni, a što bi u odnosu na EU, prema kojem se modeliraju, mogao biti veliki problem. Zajedničke vrijednosti, političke, ključno su ljepilo bez kojeg integracija šira od načelnih i labavijih ekonomskih dogovora teško može uspjeti.

Konvergencija povijesnih okolnosti sada izrazito vuče lijevo u tom dijelu svijeta prema novoj, južnoameričkoj koncepciji modernog socijalizma, i u tom smislu postoji visok stupanj zajedništva zemalja s takvim uređenjem, ali dok god ima onih koji su bliži Americi, prije svega je riječ o Kolumbiji, teško će biti postići visok stupanj integracije. Ipak, činjenica da je Kolumbija, usprkos velikoj nevoljnosti potpisala sporazum sugerira da je, možda, riječ o organizaciji koju će biti nemoguće izbjeći na tom kontinentu u dogledno vrijeme, baš kao što je to postao slučaj s EU.

Osim Šrota, pod istragom i čelnici Petrola i Istrabenza. Kaznena prijava protiv Boška Šrota, čelnika Pivovarne Laško, zbog sumnje u krađu i zloporabu informacija, neće biti jedina. Marka Kryžanovskog iz Petrola sumnjiči se za insajderstvo, a Igora Bavčara iz Istrabenza za prikrivanje preuzimanja.

U red za zaštitu konkurencije i Agencija za tržište vrijednosnih papira još potkraj travnja počeli su opsežnu istragu protiv predsjednika Uprave Pivovare Laško Boška Šrota. Ovog tjedna i službeno je potvrđeno da je Agencija podnijela Okružnom tužilaštvu u Celju kaznenu prijavu protiv prvoga čovjeka Pivovarne Laško zbog osnovane sumnje u kazneno djelo krađe i zloporabe unutarnjih informacija. Šrot je, tvrdi se u kaznenoj prijavi, raspolagao ključnim informacijama u toj tvrtki. Afera je počela kad je otkriveno da je vlasnica društva Kolonel Danijela Raković, ove godine uvrštena na četvrto mjesto Menadžerove ljestvice najbogatijih Slovenaca, svoju tvrtku Kolonel još 2006. godine Šrotu prodala za 16 tisuća eura!

Zanimljivo je da većinski vlasnik Atke-Prime Boško Šrot u sudskom registru dvije godine nije upisao ime novog vlasnika tvrtke Kolonel. To je učinio tek početkom svibnja ove godine iako je u međuvremenu s lancem povezanih družbi postao većinski vlasnik Pivovarne Laško. Prema vrijedećem zakonu morao bi razglasiti koncentraciju vlasništva.

Poznato je da je Šrotova Atka-Prima bila većinski vlasnik Kolonela, koji je kao 78-postotni vlasnik Centra za investicije preko Info Holdinga i najveći vlasnik Pivovarne Laško. Zajedno s članovima konzorcija, koji je preuzimao Pivovaru Laško, u kojem su društva Koto, Cestno podjetje Maribor i Fidina, Šrot ima 56,97 posto vlasništva. U ove dvije godine Kolonel je objavio dva preuzimanja Centra investicija. Pri tim poslovima kao jedina vlasnica bila je zapisana samo Danijela Raković. Pritom su u Pivovari Laško nadzornim institucijama tvrdili da (zastarjeli) podaci iz sudskog registra odražavaju pravo stanje.

Da stvar bude još interesantnija, Agencija za zaštitu vrijednosnih papira je 2006. i 2008. godine pravomoćnim odlukama odobrila oba Kolonelova preuzimanja. Kako neslužbeno doznaje Lider, u kaznenoj prijavi stoji da je Šrot vlasnik Kolonela, prvog poduzeća u lancu koje vodi u većinsko vlasništvo u Pivovari Laško i da je prešućivanjem preuzimanja Kolonela Šrot zapravo oštetio i male dioničare. Naime, oni su mogli dobiti mnogo povoljniju otkupnu cijenu, a možda bi i njihove odluke o prodaji dionica bile drukčije.

Ako se na sudu dokaže zloporaba unutarnjih informacija, akteri te afere, po slovenskom bi zakonu mogli dobiti do tri godine zatvora. S obzirom na to da u prospektima za preuzimanje nije otkriveno vlasništvo nad tvrtkom Kolonel u najslabijoj varijanti, Šrot bi u Pivovari Laško mogao biti i razvlašten. Okružno tužilaštvo u Celju najprije će razmotriti je li uopće nadležno za slučaj Šrot.

Direktor Agencije za tržište vrijednosnih papira Damjan Žugelj navodno je zbog zloporabe unutarnjih informacija pokrenuo postupak i protiv direktora Petrola Marka Kryžanovskog zbog sumnje trgovanja dionicama na osnovi unutarnjih informacija. Kryžanovski tvrdi da nije djelovao insajderski. Prvi čovjek Petrola stotinu je dionica po 630 eura kupio 21. travnja, a tvrtka je ocjenu poslovnih rezultata u prvom kvartalu objavila tri dana poslije.

Na udaru je i prvi čovjek Istrabenza Igor Bavčar. Čuvar konkurentnosti Jani Šoršak izjavio je da je Bavčarevo prikrivanje preuzimanja družbe FB Investicije po scenariju veoma sličan Šrotovu preuzimanju družbe Kolonel. On je stopostotni vlasnik FB Investicije, koji u svom vlasništvu ima Maksim Holding, koji ima četvrtnu Istrabenza. Potkraj ovog tjedna najavljena je sjednica Nadzornog odbora Istrabenza kad će mu biti predočena informacija o vlasničkom preoblikovanju tvrtke.

U cijelu priču slovenskih menadžerskih preuzimanja aktivno se uključuje i politika. Početkom lipnja slovenski parlament održat će izvanrednu sjednicu na kojoj će razmatrati samo jednu točku: koncentraciju kapitala u slovenskim poduzećima.