Valuta 21. stoljeća

Novostvorenu imovinu intelektualnog vlasništva uspješne tvrtke povezuju s poslovnim procesima, upravljaju njome i aktivno je upotrebljavaju u donošenju strateških odluka.

Zahvaljujući mogućnostima novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija poslovno okruženje temelji se na natjecanju i suparništvu više nego ikada do sada. U tom okruženju nije lako preživjeti, a još je teže biti konkurent. Ostaju samo oni koji znaju uspješno upravljati i kontrolirati rizike i nesigurnost. Temeljni je preduvjet opstanka razumijevanje potreba i interesa kupaca, zatim stvaranje novog ili boljeg/jeftinijeg proizvoda i najzad izlazak i osvajanje tržišta, po mogućnosti prije konkurencije.

Internet je pogodan za trgovanje robom, znanjem i informacijama, licenciraju se nove tehnologije, za jedno se ulaže u znanje i nove poslovne potvrde na globalnoj razini. Uspješne kompanije prepoznaju važnost i učinkovitost razvoja i iskorištavanja znanja i informacija te njihovu zaštitu u obliku intelektualnog vlasništva.

Sve veću pozornost uprave i vlasnici kompanija posvećuju marketiškoj aktivnosti i ulaganju u razvoj marketiške imovine – brand. Promjenom odnosa u korporaciji stvaraju okruženje poticajno za stvaranje novog znanja, procesa i novih tehnologija koje zatim štite u obliku intelektualnog vlasništva (patent, žig, industrijski dizajn), tehnološkim mjerama (softver, baze podataka) i/ili organizacijski (poslovna tajna, ‘know-how’).

Tako stvorenu imovinu intelektualnog vlasništva uspješne kompanije u svijetu povezuju s poslovnim procesima, upravljaju njome i aktivno je upotrebljavaju u donošenju strateških odluka.

Nekoliko je razloga zbog kojih je intelektualno vlasništvo važno za globalni način poslovanja.

Najprije, putem interneta se, više nego drugim načinima poslovanja, trguje velikim brojem proizvoda i usluga utemeljenih na intelektualnom vlasništvu; glazba, fotografije, dizajn, softver, sustavi i modeli treninga/eduakcije (učenje na daljinu, ‘e-learning’, ‘distance learning’). Upravo takva kreativna djela na internetu treba zaštititi zakonom ili sustavom tehnoloških mjera zaštite da ne bi postala predmetom krađe, što bi moglo prouzročiti propast cijelog poslovanja vlasnika znanja.

Drugi je važan razlog koji povezuje intelektualno vlasništvo i globalno poslovanje razvoj novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) koje su temelj funkcioniranja protoka informacija: softver, mreže, dizajn, čipovi, ruteri, korisnička sučelja itd. Neizostavna su i nova kreativna rješenja tehničkih problema, s mnogo novih izuma, dizajna ili sustava, koja se također štite određenim pravom intelektualnog vlasništva – patentom, industrijskim dizajnom, autorskim pravom, poslovnom tajnom itd.

Nadalje, nove tehnologije uvjetuju i nove načine i metode poslovanja, prikupljanje i obradu podataka te stvaranje velikih baza podataka, koje se također štite zakonom (autorsko pravo) i/ili sustavom tehnoloških mjera zaštite.

Žigovi su također važan dio poslovanja putem interneta jer uz pomoć brenda potrošači prepoznaju i razlikuju robu (‘trademark’) i usluge (‘service mark’) jednog proizvođača od konkurencije. Registrirani žigovi osiguravaju njihovu nositelju isključiva prava uporabe za proizvode i usluge za koje je registriran. Dakle, vlasnik registriranoga žiga zaštićen je na temelju Zakona o žigu i Zakona o nepoštanoj tržišnoj utakmici.

Najzad, često je najveća vrijednost kompanija upravo u intelektualnom vlasništvu. Stoga mnoge tvrtke upravljaju svojom imovinom intelektualnog vlasništva tako da ga identificiraju, klasificiraju, vrednuju i učinkovito iskorištavaju.

Iako polovina ispitanika vjeruje da će Hrvatska imati više prednosti nego nedostataka od ulaska u EU, tvrtke s manje od 10 zaposlenika skeptične su.

IZimpact je projekt koji se financira novcem Europske unije pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP). Dogovoreno je provođenje istraživanja potrebe za poslovnim informacijama (eng. Business Information Needs Survey – BINS) s agencijom za istraživanje tržišta Pulsa. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku od 2.000 malih i srednjih poduzetnika i velikih obrta u cijeloj Hrvatskoj od veljače do travnja. Uz MINGORP glavni su partneri projekta koji su uključeni u poboljšanje komunikacije s hrvatskim tvrtkama i rade na njihovoj pripremi za pristupanje EU Hrvatske agencija za malo gospodarstvo (HAMAG), HGK, HOK i HUP.

Otprije 75 posto tvrtki vjeruje da će Hrvatska pristupiti EU do 2012. Osim toga, 50 posto ispitanika misli da će Hrvatska imati više prednosti nego nedostataka od ulaska u Uniju, a 28 posto vjeruje suprotno. Međutim, ne treba se čuditi podatku da su gospodarski subjekti s manje od 10 zaposlenika (mikrogospodarski subjekti) manje optimistični od većih tvrtki. Razlog je u tome što manje tvrtke imaju manje sredstava (vremena, zaposlenika, novca itd.) koja moraju uložiti da bi se pripremili za pristupanje od velikih.

Kad je riječ o očekivanim posljedicama pridruživanja za gospodarstvenike, većina tvrtki misli da će rezultirati boljim funkcioniranjem pravnog sustava i poštovanjem zakona, što se ujedno smatra najvećim dobitkom za poslovni sektor. Ostale su prednosti koje navode mali i srednji poduzetnici lakši pristup kapitalu i fondovima EU. Lakši je izvoz stavka koja bi posebno pogodovala razvitku gospodarstva, ali iziskuje kvalitetnu i pravodobnu pripremu. Omogućila bi hrvatskim gospodarstvenicima da maksimalno iskoriste potencijale koje pruža pristupanje EU, posebno s obzirom na razinu konkurentnosti s kojom će se suočiti na tom tržištu. Mali poduzetnici smatraju da je manje vjerojatno da će pridruživanje imati pozitivne posljedice za njihovo poslovanje, a veće su uvjerenije u pozitivne pomake.

Također, to je istraživanje ispitivalo u kojoj su se mjeri u ovom trenutku hrvatske tvrtke spremne suočiti s mogućim novim uvjetima poslovanja koji će stupiti na snagu kad Hrvatska pristupi EU.

Svim poduzetnicima postavljena su pitanja o MINGORP-u i HAMAG-u, a ona o poslovnim udruženjima postavljalo se samo članovima određenih poslovnih udruženja. Prethodna tablica pokazuje da mnogo tvrtki upotrebljava različite informacijske i komunikacijske kanale kao što su internetske stranice, internetski portal, publikacije, seminari, radionice itd., a također s njima kontaktiraju telefonski i elektronički. Međutim, ocjena korisnosti približno je tri. Istraživanje upućuje na zanimljiv podatak da su izvori informacija koje se najviše iskorištavalo (internetske stranice, publikacije – poslovne novine ili časopisi itd.) istodobno najmanje korisni. S druge strane komunikacijski kanali koji se najmanje upotrebljavaju kao što su seminari/ radionice dobili najbolju ocjenu prema kriteriju korisnosti.

Uz to, tvrtke se služe i drugim izvorima za dobivanje informacija, npr. odjelima za gospodarski razvoj u županijama i gradovima, regionalnim razvojnim agencijama, poslovnim i poduzetničkim centrima itd.

Rezultati tog istraživanja nude razloge za optimizam. Mnogo se tvrtki već sada osjeća spremno za pristupanje EU. Međutim, očito treba još mnogo toga napraviti da bi se poduzetnicima, posebno malima, pružila potpora, i omogućila što uspješnija priprema za pristupanje Uniji. Neke od ključnih hrvatskih institucija koje podupiru razvoj poduzetništva već nude pomoć poduzetnicima u tom procesu pripreme.