Osim što su ulaganja u nekretnine uvelike drugačija od ulaganja u vrijednosnice (ne postoji organizirano tržište, znatno je manja likvidnost i količina javno dostupnih informacija…), i među pojedinim su vrstama nekretnina velike razlike s obzirom na likvidnost, mogućnosti korištenja duga, poreznog štita te zahtijevanog angažmana oko investicije, objašnjava Denis Smolar, predsjednik Uprave Fima FAS-a.
Investicija u poljoprivredno zemljište (radi razvoja poljoprivredne djelatnosti) ima relativno dugo razdoblje povrata, zahtijeva specifični ‘know-how’ i visoku razinu proizvodnje da bi se iskoristila ekonomija obujma, a uključuje i specifični rizik koji sve više dobiva na značenju, a to su ekstremni vremenski uvjeti. Poljoprivredno zemljište zahtijeva visok udjel ulaganja iz vlastitih izvora. Mogućnost korištenja duga ograničena je zbog niskog ‘loan-to-value’ odnosa i dugog razdoblja potrebnog da bi se počeli ostvarivati prihodi. Zbog dugog razdoblja do ostvarivanja prihoda valja osigurati i novac za međufinanciranje.
S druge strane financijska poluga (odnos vlastitih i tudi izvora financiranja) može znatno više iskoristiti pri ulaganju u stambene i poslovne prostore, hotele i trgovačke centre – objasnio je Denis Smolar.
