U posljednjem poglavlju Ivanova evanđelja kaže se da je vojnik po imenu Gaius Cassius prisustvovao Isusovom raspuću kao službeni predstavnik rimskog prokuratora Poncija Pilata i kopljem proba Kristov bok. To je koplje kasnije, zajedno sa Svetim križem i ostalim relikvijama pronašla carica Helena na putu u Svetu zemlju. Šest stoljeća kasnije stekao ga je kralj Henrik I. Od tada je kopljje pripadalo njemačkom krunskom blagu i predstavljalo je znak vlasti i carsku relikviju implementiranu u legendu i duhovno-mistični svijet srednjega vijeka. U svjetovnoj riznici Hofburga, 1912. godine mladi i osiromašeni Hitler u transu je promatrao upravo to sveto kopljje. Nakon toga se prepustio cijelom krugu pangermanskog svjetonazora, preuzevši ideju njegovana arijanske više rase. Otkako je probolo Isusovo tijelo, koplju sudbine pripisuje se zapanjujuća okultna moć.
Trevor Ravenscroft, novinar i povjesničar, u ovoj knjizi opisuje sudbine brojnih povijesnih ličnosti koje su posjedovale kopljje i govori o pokušajima mijenjanja povijesti korištenjem njegovih okultnih moći za dobro ili zlo. Posebnu pozornost posvetio je velikim ratovima 20. stoljeća i prvi put objasnio sotonistički razvitak Adolfa Hitlera, tumači kako je podupirao svoje ciljeve i osvajanje svijeta prakticirajući crnu magiju. Od Isusovog raspeća kopljje je imalo mnogo vlasnika i bilo pohranjivano na različitim mjestima. Danas se ponovo nalazi u riznici Hofburga.
