Home / Financije / Specijal

Specijal

Hypo-Alpe-Adria banka provela je dokapitalizaciju triput, a Erste&Steiermärkische banka dvaput. Dokapitalizacija se koristi za raspoređivanje dionica na pojedine dioničare, upisivanje povećanog temeljnog kapitala kod nadležnog trgovačkog suda i upisivanje novih dionica na račune dioničara kod SDA. Zbog dokapitalizacije zaduženost pokazuje trend smanjenja dok istodobno jača vlastito financiranje.

Ne slučajno, dokapitalizacija je u posljednjih godinu i pol najčešća u financijskom sektoru. Zbog poštrenih zahtjeva HNB-a u ‘jačanju’ adekvatnosti kapitala banaka, Hypo-Alpe-Adria banka dokapitalizaciju je provela triput povećavši temeljni kapital s 1,995 milijardi kuna potkraj 2006. na 4,187 milijardi na kraju 2007. godine. To je glavni razlog dokapitalizacije, no dodatni mu je kapital trebao i za novu razvojnu snagu, za širenje obujma poslovanja, tvrde u Hypou. Isto kažu i u Erste&Steiermärkische banci. Zbog poboljšanja adekvatnosti kapitala i ubrzanja razvoja, banka je dokapitalizaciju provela dvaput – lani je temeljni kapital povećala za 980 milijuna, ove godine za dodatnih 870 milijuna, na ukupno 1,698 milijardu kuna. Temeljni su kapital morali povećati i ostali igrači na financijskom tržištu, Raiffeisen, Splitska, Slavonska, Istarska kreditna, Jadranska banka i sve stambene štedionice, neke i u dva navrata. No gotovo polovinu iznosa svih lanjskih i ovogodišnjih dokapitalizacija nosi samo jedna banka Zagrebačka, koja je lani temeljni kapital uvećala za čak 3,55 milijardi kuna.

No to nije sve! U redu za dokapitalizaciju čekaju Banco Popolare Croatia, HPB, Vijadukt i Hidroelektra. Banco Popolare Croatia temeljni kapital povećava privatnom ponudom dionica za 18 milijuna kuna, na ukupno 76,83 milijuna, no većinski će vlasnik po cijeni šest puta većoj od nominale (3.000 kn umjesto 500 kn) uplatiti ukupno 109,98 milijuna kuna. Kapital im treba za nova ulaganja, u poslovnice i informatičku infrastrukturu i daljnji rast, jer veći kapital pruža i veći manevarski prostor u kreiranju poslovne strategije, kažu u banci. HPB je već najavio kako mu za daljnji razvoj nužno treba najmanje 1,6 milijardi kuna iako bi 2,5 milijarde bilo optimalno. No način provedbe dokapitalizacije ovisi o vlasniku, državi. Iako se kao opcija spominjala javna ponuda, država ili čeka bolji ‘tajming’ ili traži druge metode.

No nije svaka dokapitalizacija na terenu dobro prošla. Najsvežiji je primjer Jadranska banka koja je dokapitalizaciju provela unatoč protivljenju malih dioničara, koji su dobili pravo upisa samo onoliko novih dionica (prema nominali od dvije tisuće kuna) koliko su imali prije uplate kapitala. Uprava je, međutim, dobila pravo da, ocijeni li da nije uplaćeno dovoljno kapitala, može pozvati strateške partnere da ga uplate. I to po povlaštenoj cijeni! Uprava je tvrdila da će dokapitalizacijom izbaciti rizični kapital i prihvati nove, jake šibenske tvrtke. Vlasnik jedne od njih (NCP-a), Goran Prgin dokapitalizacijom se domogao šest posto novih dionica koje je, tvrde mali dioničari, kupio kreditom Jadranske banke uz male kamate. Prgina su optužili da će preprodajom dionica zaraditi najmanje 200 do 300 posto od uplaćenog kapitala. Istodobno, jednom od najvećih dioničara Croatia osiguranju, udjel je (bez protivljenja) smanjen s gotovo 10 na 6,4 posto. Sluha za optužbe malih dioničara i provjeru zakonitosti (i pravednosti) dokapitalizacije nije bilo. Mali su dioničari najavili tek pucanj u prazno – tužbu pri Europskom sudu u Strasbourgu.

‘Muljaža’ je bilo i u dokapitalizacijama velikih. Početkom prošle godine Hanfa je na 60 dana zabranila raspolažanje i opterećenje 7.261 dionica u vlasništvu nekoliko investitora jer su ih stekli na nezakonit način. Riječ je o pet investitora koji su u procesu povećanja temeljnog kapitala prvi upisali dionice. Naime, time što nije spriječila tzv. liste čekanja (na koju su se upisali neki dioničari i tako stekli pravo prvenstva na neograničeni upis dionica u drugom krugu) Uprava nije omogućila jednak tretman svim dioničarima. I PBZ je svojedobno, poput Jadranske banke, ignorirao male dioničare.

Dokapitalizacija je potrebna kompanijama koje planiraju znatno iskoraćiti u poslovanju. Često se, posebno na razvijenim tržištima, dokapitalizacije provode u tijeku ili uoči preuzimanja ili spajanja, osvajanja novih tržišta i sličnog. Premda se na prvi pogled čini da je dokapitalizacija najjeftiniji kapital za kompaniju, jer ne treba plaćati kamate, dioničari redovito očekuju veći povrat na uloženi kapital od kamata na bilo koji kredit. Stoga, želi li kompanija dugoročno opravdati povjerenje investitora, morala bi u svojim planovima kao cilj postaviti održivi rast cijene dionica i/ili isplate dividendi koje će opravdati očekivanja investitora.

Dokapitalizacija bi morala biti vrlo promišljen i odgovoran potez kompanije koji u pozadini mora imati plan kreiranja znatne dodane vrijednosti uz iznadprosječan povrat na uloženi kapital. U tom slučaju, ostvare li se ti planovi, ni rast cijene dionice ne bi trebao izostati. No, ako planovi nisu realni i kompanija ih ne uspije ostvariti, pad cijene dionice bit će neizbježan.

Najpoštenije je omogućiti sudjelovanje svim dioničarima, proporcionalno njihovim udjelima u temeljnim kapitalu. Upravo smo tako proveli dokapitalizaciju u Industrogradnji. Dakle, svi su imali mogućnost sudjelovati proporcionalno svoj udjel te je relativni udjel u vlasništvu smanjen samo kod onih dioničara koji se nisu odazvali. No, želim naglasiti da će i oni imati koristi od dokapitalizacije. Naime, uz nova likvidna sredstva dionica bi brzo mogla vrijediti više nego prije dokapitalizacije.

Do sada su kritike i prigovori najčešće bili usmjereni na privatna izdanja za ograničen broj dioničara, bez mogućnosti sudjelovanja ostalih, zatim na dokapitalizacije kod kojih je cijena upisa bitno odstupala od tržišne cijene, što je u vrijeme prije objave odluke predstavljalo povlaštenu informaciju na kojoj se i te kako dalo zaraditi te na raspodjelu dionica institucionalnim investitorima kod javnih ponuda, dakle bez ikakvoga ključa, gdje je bilo moguće pogodovati nekim investitorima.

Ne treba isključiti privatna izdanja dionica za ograničen broj osoba. Posebno kod velikih dokapitalizacija, kao i kod onih koje se trebaju provesti brzo ili za račun npr. strateškog partnera, takvo je postupanje i neophodno i opravdano. Napokon, ono može i treba stvoriti dodatnu vrijednost. No, sve kompanije koje drže do tržišta kapitala i svih investitora trebale bi prilikom dati svim dioničarima, kroz privatne ponude, odnosno zainteresiranim investitorima, kroz javne ponude. Pri tome bi cijena u dokapitalizacijama trebala biti usporediva s burzovnom cijenom da bi se spriječile velike iznenadne oscilacije na tržištu.

Hrvatska gospodarska komora organizira 19. i 20. lipnja 2008. međunarodnu konferenciju „Useljenička politika u funkciji razvoja hrvatskoga gospodarstva“ u Zagrebu, Hypo Centar, Slavonska avenija 6.