Tvrtka koja ne isplati radniku propisani minimalac može se kazniti i sa 100.000 kuna

Najniža cijena rada za radnika koji radi puno radno vrijeme povećava se s 2.441,25 kn na 2.748,33 kn mjesečno, što predstavlja povećanje od 307 kuna na mjesec. No troškovi rada poslodavcima su dodano uvećani zbog povećanih doprinosa na plaću.

Potkraj svibnja ove godine Sabor je donio Zakon o minimalnoj plaći kojim se u Hrvatskoj, prvi put nakon osamostaljenja, zakonski uređuje najniža cijena rada. Do donošenja Zakona, najniža cijena rada bila je uređena Kolektivnim ugovorom o visini najniže plaće, koji je još od 1998. godine odlukom ministra nadležnog za poslove rada proširen na sve poslodavce u Hrvatskoj. Tim je Kolektivnim ugovorom najniža plaća bila određena u visini najniže osnovice za plaćanje doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje, čime je unatrag deset godina bio uspostavljen automatizam u određivanju minimalne cijene rada i najniže svote na koju su poslodavci dužni obračunati doprinose za obvezna socijalna osiguranja za radnike zaposlene na puno radno vrijeme.

Najniža osnovica za plaćanje obveznih doprinosa još se od 2003. određuje Zakonom o doprinosima za obvezna osiguranja i to u visini 35 posto od prosječne plaće ostvarene u razdoblju siječanj–kolovoz prethodne godine. Takav mehanizam određivanja najniže plaće omogućavao je da se nova svota najniže plaće za određenu kalendarsku godinu primjenjuje već od 1. siječnja te godine. Novim Zakonom o minimalnoj plaći ne mijenja se samo naziv najniže plaće u minimalnu već se na nov način uređuje metodologija određivanja iznosa najniže cijene rada i njezino usklađivanje s kretanjima drugih ekonomskih pokazatelja. Terminološka promjena dosadašnjeg instituta najniže plaće u minimalnu plaću rezultat je približavanja našega zakonodavstva terminima koji se koriste u konvencijama Međunarodne organizacije rada i smjernicama Europske unije.

Sadržajne novosti koje uvodi novi Zakon o minimalnoj plaći mnogo su važnije od same terminološke promjene. Od 1. srpnja 2008. iznos minimalne plaće određen je u visini 39 posto od prosječne plaće ostvarene u Hrvatskoj u prethodnoj, 2007. godini i iznosi 2.748,33 kn mjesečno u brutu iznosu (jer prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna bruto plaća za 2007. je iznosila 7.047 kn). Ta će svota kao najmanja cijena rada za radnika zaposlenog s punim radnim vremenom od najviše 40 sati tjedno biti na snazi sve do 30. svibnja 2009. godine.

U sljedećim godinama minimalna će se plaća svake godine usklađivati od 1. lipnja na temelju statističkih pokazatelja o prosječnoj plaći ostvarenoj u razdoblju siječanj–prosinac prethodne kalendarske godine. Svota minimalne plaće će se u sljedećoj godini odrediti tako da se udjel minimalne plaće u prosječnoj, s početnih 39 posto poveća za realnu stopu rasta društvenog proizvoda ostvarenu u prethodnoj kalendarnoj godini. Tako određena minimalna cijena rada primjenjivat će se do 30. svibnja iduće godine.

Zakonodavac je za tri industrijske grane određio četverogodišnje prijelazno razdoblje u kojem te gospodarske grane imaju obvezu postupno primjenjivati svotu minimalne plaće jedinstveno određenu za Hrvatsku. Riječ je o tekstilnoj, drvno-prerađivačkoj i kožarsko-obućarskoj industriji. Za ove je djelatnosti minimalna plaća od 1. srpnja 2008. određena u visini 94 posto od svote minimalne plaće određene za Hrvatsku i iznosi 2.583,43 kune mjesečno. Namjera je zakonodavca da ovim radno intenzivnim djelatnostima omogući postupno prilagođavanje kako porast troškova rada ne bi znatnije ugrozio njihovu tržišnu konkurentnost.

U sljedeće tri godine postupno će se povećati udio minimalne plaće za tekstilnu, drvnu i kožarsko-obućarsku industriju tako što će u drugoj godini primjene novog Zakona iznositi 96 posto, u trećoj 97 posto, u četvrtoj 98 posto od svote minimalne plaće određene za tu godinu. Tek u petoj godini primjene novog Zakona na sve će se zaposlene primjenjivati jedinstveno određena minimalna plaća.

Dakle, od 1. srpnja 2008. najniža cijena rada za radnika koji radi puno radno vrijeme, za puni mjesec rada povećava se sa sadašnjih 2.441,25 kn na 2.748,33 kn mjesečno, što predstavlja povećanje od 307 kuna na mjesec. Poslodavcima će se troškovi rada i dodatno uvećati zbog obveze da na novu, uvećanu svotu minimalne plaće obračunaju i doprinose na plaću.

Poslodavac je dužan radniku isplati plaću određenu kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, ali najmanje u svoti minimalne plaće propisane Zakonom o minimalnoj plaći. Novi Zakon o minimalnoj plaći ne supstituira primjenu vrijednosti kolektivnih ugovora i drugih izvora radnog prava kojima su uređene plaće radnika, već uređuje donju, najnižu cijenu rada za radnika koji radi puno radno vrijeme. Samo ako bi plaća na koju radnik ima pravo temeljem npr. granskoga kolektivnog ugovora ili ugovora o radu bila manja od propisane minimalne plaće, radnik ima pravo na minimalnu plaću. Kod dijela poslodavaca to će imati za posljedicu smanjivanje raspona u visini plaća jer će veći broj radnika biti obuhvaćen zaštitom koja proizlazi iz obvezne primjene Zakona o minimalnoj plaći.

Osim novog iznosa minimalne plaće od 1. srpnja počet će se primjenjivati novi iznosi neoporezivog dijela dohotka. Naime, od 1. srpnja će se osnovni osobni odbitak povećati s 1.600 na 1.800 kuna mjesečno. Povećanjem osnovnog osobnog odbitka automatski se povećavaju osobni odbici za uzdržavane članove obitelji i porezni razred za primjenu nižih stopa poreza na dohodak. Sve će to utjecati na povećanje neto plaća svih zapošlenih.

Radnici će na svojim tekućim računima najprije osjetiti učinak izmjene propisa o porezu na dohodak već na plaći za lipanj koja se isplaćuje u srpnju. Učinak povećane minimalne plaće bit će vidljiv tek u kolovozu, kad se bude isplaćivala plaća za srpanj. Na plaći za srpanj kumulirat će se učinci izmjene propisa o porezu na dohodak i novog Zakona o minimalnoj plaći. Od 1. srpnja 2008. razlikovat će se najniža osnovica za plaćanje obveznih doprinosa i minimalna plaća. Poslodavac je obvezan obračunati i uplatiti propisane doprinose na svotu plaće koju isplaćuje radnik, što znači da pri isplati novog iznosa minimalne plaće, doprinose iz plaće i na nju obračunava u odnosu na svotu koju isplaćuje. Plaćanje doprinosa na najnižu osnovicu propisanu Zakonom o doprinosima za obvezna osiguranja, a ne na minimalnu plaću, u praksi će nakon 1. srpnja 2008. biti puno rjeđe, a odnosit će se na situacije u kojima poslodavac za radnika plaća obvezne doprinose, iako radnik ne ostvaruje pravo na plaću. Na primjer, doprinosi za obvezno osiguranje volontera obračunavat će se na najnižu osnovicu određenu propisima o obveznim doprinosima, zatim u slučaju kad radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće za bolovanje u svoti manjoj od minimalne plaće i dr.

U slučaju kad radnik radi nepuno radno vrijeme, a plaća radnika za nepuno radno vrijeme je manja od najniže osnovice za plaćanje obveznih doprinosa, poslodavac je dužan uplatiti doprinose koji se obračunavaju na plaću, najmanje na iznos propisane najniže osnovice. Na primjer, za radnika koji radi polovicu radnog vremena plaća za srpanj 2008. ne smije biti manja od 1.374,17 kn (polovica od 2.748,33 kn) i poslodavac je dužan iz te plaće obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje, ali doprinose na plaću mora obračunati na osnovicu u visini najniže osnovice za plaćanje doprinosa, tj. na svotu u iznosu 2.441,25 kn mjesečno.

Važna novost Zakona o minimalnoj plaći je uvođenje prekršajnih kazni za poslodavce koji svojim radnicima ne isplate plaću najmanje u svoti propisane minimalne plaće. Do sada su kazne bile propisane samo za neplaćanje obveznih doprinosa, a od 1. srpnja uvodi se prekršajna kazna zbog neispunjavanja obveza prema radnicima. Za ovaj je prekršaj predviđena kazna za pravne osobe u rasponu od 60 do 100 tisuća kuna, a za fizičke osobe od 7 do 10 tisuća kuna. Kazna se povećava razmjerno broju radnika kojima poslodavac nije isplatio minimalnu plaću, ali najviše do 500 tisuća kuna.