Ne kalkulirajući dvije nekretnine koje nisu pod hipotekom, minimalna tvrtkina vrijednost od 46,490.074 eura podijeljena s 414.110 dionica daje 112,26 eura, ili 8.871 dinar.
U godišnjem izvješću za 2007. Planum je objavio popis hipoteke na svoje nekretnine. Tako, nakon isknižene hipoteke za neki ugovor u Maroku, moja je uzdanica opterećena 23,245.037 eura. Kako rekosmo prije koji tjedan, ma koja će ti to banka dati kredit u omjeru jedan prema jedan? Ne kalkulirajući dvije nekretnine koje nisu pod hipotekom (ne jamčim točnost ni jednog izračuna), minimalna tvrtkina vrijednost od 46,490.074 eura podijeljena s 414.110 dionica daje 112,26 eura, ili 8.871 dinar.
Te nekretnine vjerojatno vrijede mnogo više od iznosa koji zadovoljava potraživanja banaka, ali ono što me rađuje zapravo je ‘prijevod financijskog izvješća na hrvatski’. Financijska izvješća srpskih tvrtki su kao ugovori. Da ne bi stradao, moraš čitati članke ispisane sitnim slovima. Planumova hipotekarna opterećenja nekoć su bila ispisana sitnim slovima. Vidio bi ih samo čovjek koji zna što traži, to jest bar polupismeni ulagač. Ovaj put, maltene, na sva zvona. Da vide i nepismeni. Ne samo hipotekarna opterećenja, nego su precizno po-brojana sva dugovanja, i sve banke kojima tvrtka duguje. Kao da je nekome odjednom bilo u interesu pokazati što tvrtka ima. A piše i da je kompanija osnovana 1948. godine (kako Buffett reče, dobra je šansa da će postojati i 2050.) te da je nakon privatizacije u cijelosti bila vlasništvo zaposlenika i umirovljenika. E, toga smo se u Hrvatskoj nagledali. Istina, naše su tvornice samo djelomično postale vlasništvo radnika, ali i ti su djelili bili sasvim lijep plijen za predatore koji su znali vrijednost dionica. Pa su ih od neupućenih, i preplašenih radnika, kupovali za bagatelu. ‘Ma bolje da ja to prodam i dobijem makar nešto. Kompanija bi mogla propasti, a onda neću dobiti ništa…’ Što li se zbivalo u Srbiji!? Ne nužno u Planumu. Ali, u Srbiji.